Počelo je 23. Svjetsko prvenstvo u fudbalu. Održana je jedna od ukupno tri svečane ceremonije otvaranja, ona u Meksiku, a slijedi večerašnja u Kanadi - na kojoj će Bosna i Hercegovina odigrati svoju prvu utakmicu na turniru - te sutrašnja u Americi.

Po prvi puta na Mundijalu učestvuje 48 nacionalnih selekcija i taj novitet je, paradoksalno, jedna od posljednjih veza savremenog nogometa i igre koja se isto zvala prije nego što je krupni kapital sebi našao novu zabavu.  

''Nostalgija je perpetuum mobile, ona je vječna, nepromjenljiva varijabla. Nije se rodio naraštaj koji joj nije masovno podlegao, a, slutim, i neće. Jer, dokle god bude pamćenja, postojat će i naša potreba da ga dotjeramo, uljepšamo, zagladimo oštre rubove, prosijemo sretne trenutke, a ostatak zdrobimo u memorijskom recycle binu'', piše Ivica Ivanišević u, kako i kaže, zaključnom tekstu (''Post scriptum ili o zatvaranju kruga'') knjige čiji je naslov ''Prošlo savršeno vrijeme'', a podnaslov ''Zašto je prije bilo bolje''.

"Jesu li mnogi znali za Senegal kad je pobijedio tada aktuelne svjetske prvake Francuze na otvaranju SP-a 2002.? Ili za Kamerun kad je savladao Argentinu na početku Italije '90? A za Južnu Koreju kad je izbacila Italiju 2002. godine? U tome je ljepota Svjetskog prvenstva. Uvijek postoji priča, a na scenu stupaju novi heroji", piše britanski Daily Mail ovih dana.

''Nogomet ima socijaldemokratske korijene. I kao što ste primijetili, FIFA se pretvara da je još uvijek tako: kao, svi mogu sudjelovati, svi imaju iste šanse, svako može pobijediti, svako može doći do kraja, svako može nadmašiti svakoga. Neoliberalizam, koji se pobrinuo za industrijalizaciju nogometa i koji je socijaldemokratsku romantiku fudbala pretvorio u antičke ruševine, to razotkriva kao laž: ko još vjeruje da........

© Bljesak.info