|
![]() |
![]() Hana PiščevićNedeljnik |
Zatvaram leto kampovanjem na Bojani sa momkom i naše dve tek udomljene uličarke. Pre par godina smo kampovanje u šatoru zamenili za kampovanje u...
Četiri godine otkako sam diplomirala, konačno odlazim po diplomu. Mislim da bi mi lakše uručili papire za razvod. Nemam pojma što sam toliko...
Nalećem u knjižari na novo izdanje “Idiota” Dostojevskog i kad dođem kući, izučavam staru knjigu plavih korica i tvrdog poveza koja je...
Pre četiri meseca kada je moj momak prolazio kroz mesto koje se zove Viljuša, na put su mu izletela dva crna šteneta. Da sam ja bila u kolima,...
Dragi svi, Stigla sam u Sarajevo. Je l’ oni i za doručak jedu baklave? Duhoviti su onako kako sam kao dete slušala u vicevima. Ovde lakše...
Volim terase – male, velike, zgurane, krive, pretrpane, prazne. One su savršen dvogled u nepoznato. Prostor s kojeg je pao zid koji razdvaja...
Dok čuvam svoje male sestriće, kreće oluja. Nisam iznenađena jer su je meteorolozi najavili ali sam ipak iznenađena jer meteorolozi pričaju...
Gledam u police s knjigama u svojoj dnevnoj sobi i čini mi se kao da me stotinu očiju posmatra. Kurt Vonegat, Selindžer, Stajnbek, Tove Ditlevsen,...
Pre neki dan sam dobila mejl od penzionisanog teatrologa iz Hrvatskog narodnog kazališta u kom mi je napisao da krasno pišem i da je radostan što...
Ja nemam svoj drugi grad kao što neki imaju Beograd. Beograd je moj jedini grad a lepo je imati mesto gde živiš i mesto koje živi u tebi. O tome...
Danas sam posle toliko vremena navukla masku za ronjenje i skočila u more. Mislim da sam poslednji put ronila, stvarno ronila, onako na dah –...
Pre neko veče sam bila u restoranu s mamom i tatom i kako retko idem u restorane idalje nisam sasvim sigurna kako da se u njima ponašam. Par metara...
Vraćam se u Beograd, pravo na protest, posle skoro mesec dana rada na plaži. Kakva promena pejzaža. Na putu do centra, grad je pust, verovatno zato...
Drugi jun. Dok farbam drvene ploče na plaži, vidim prijatelje kako nose tortu, tačnije kutiju sladoleda sa zabodenim svećicama 27 i mislim se –...
U pauzama ležim sama na plaži – čitam, pišem ili razmišljam o prethodnom danu, presabiram utiske. Onako kako sam kao dete skupljala školjke i...
Eto me na plaži, na Adi Bojani gde sam pre devet godina prvi put onako istinski kampovala. Baš tu sam otkrila svet iz kog mi se čini da nikad više...
Kad bih pisala o tome zašto treba izaći na proteste, ova kolumna bi prerasla u petotomni roman pa ću samo reći – jedino okupljanje koje ne...
O čemu pisati kad je naizgled sve besmisleno, kad je toliko mračno da svetlo na kraju tunela kao da je ništa drugo do fatamorgana? Ovih dana teško...
O čemu pisati kad je naizgled sve besmisleno, kad je toliko mračno da svetlo na kraju tunela kao da je ništa drugo do fatamorgana? Ovih dana teško...
Selindžer i ja imamo taj prećutni dogovor da čitam sve (četiri) njegove knjige jednom u par godina. Ne toliko zbog toga što mi je on omiljeni...
Pisati o pisanju je kao kad baki tražim recept za kolače koje sprema preko trideset godina, kad je pitam koliko čega ide a ona samo slegne ramenima...
Da li bih žudela za životom u gradu isto onoliko koliko žudim za životom u prirodi kad bih zapravo živela u prirodi? To sam se pitala ovih dana...
Igrom slučaja, završili smo u klubu čije ime neću ni pomenuti, ako me je neko video tamo – neka to bude naša tajna. To je mesto na koje bih...
Dopler u knjizi Erlenda Lua, nakon što se preseli u prirodu, svojoj životinji Bongu, s kojim deli šumu kaže: ‘Volim i ja tebe. Ti si super. Ali...
Pre neki dan sam pored kontejnera našla kesu punu dečjih knjiga. Kontejneri su ponekad, ako gledaš širom otvorenih očiju, dragocena ulična...
Pre neki dan sam bila na VMA kako bih otkrila uzrok alergije koja me odskoro opseda. Kijam na svaki pokret, svrbi me nos i imam povremene glavobolje....
Pre nekoliko dana posetila sam izložbu Mrđana Bajića u Muzeju savremene umetnosti. O tome se priča već mesecima a ja sam čekala da prestane da...
S vremena na vreme, vraćam se pasusima koje sam nekad podvukla u knjigama koje volim. Te rečenice, iako tuđe, govore o meni, ili govore meni,...
Sneg je debelo okasnio, kao što i ja uvek kasnim, ali je jutros konačno došao. Zalepila sam čelo i nos za prozor i buljim kroz staklo kao da sam u...
Ima tih situacija kada su reči nemoćne, mršave i bezukusne. Recimo kad pokušam da opišem svog tatu. Kao da su pregažene, postanu ravne i suve...
Čekam autobus u Nemanjinoj ulici, nakon što sam bila na izložbi na kojoj sam pričala o nekim beznačajnim stvarima sa ljudima koje ne poznajem...