Za četiri godine imamo opet priliku ne promijeniti ama ništa

U nikad kraćoj, a lako moguće i nikad začudnijoj predizbornoj kampanji, istinski junak, pače junakinja nije nitko od stranačke čeljadi, nitko od aktualnih političara i političarki, nije to ni opjevani glavni državni tužitelj koji se više i ne spominje, niti je to, recimo, prodavač magle i brodova Tomislav Debeljak koji je iskoristio predizborno vrijeme da se slika s radnim šljemom na glavi u društvu ministra Ivana Anušića dok se i opet neki brodovi dogovaraju. Junakinja i istinska trudbenica je Tatjana Munižaba, novinarka HRT-a. Zašto? Zato jer bi se i govorni automat pregrijao da mora svaku večer prije nego u centralnom Dnevniku pročita rezultate anketnog CRO barometra i opet objasniti biračkome tijelu da se tu radi samo o trendu, da broj ispitanika nije velik, da je statistička pogreška poprilična, da se to raspoloženje birača itekako može promijeniti na dan izbora, da je sve to samo orijentira radi i da nema razloga, štono bi se reklo jezikom Divljeg zapada, da se puca u pijanista. Realno, poštenije bi bilo da se upozorenje snimilo ranije, da ga mehanički izgovara onaj glas što u televizijskim reklamama za medikamente upozorava puk da se prije upotrebe lijeka ipak posavjetuju sa svojim liječnikom. Tako se, naime, porukom govornog automata, skida odgovornost s pleća. Javni servis je to odlučio odraditi drugačije, pa je Munižaba jedno pet, šest dana za redom nanovo ponavljala da je anketa tu samo da pokaže koji su trendovi. Ma, džabe je to i njoj i njenoj kući, jer vazda će biti stranačkih lidera koji će u svakoj anketi, osim onoj koju su sami proveli, vidjeti bjelosvjetsku zavjeru i ništa više. Anketari su njima i gori od novinara, nema veze što i jedni i drugi samo prenose ono što su čuli i zabilježili.

Uglavnom, ako je itko već sada pošteno odradio svoj posao za izbore........

© Novi List