Ilustracija / Foto engin akyurt on Unsplash

Nema gore nego kad ti šutnju propišu zakonom

Nema gore nego kad ti šutnju propišu zakonom. Šutnja, pa još izborna. Čim je zabrana dođe čovjeku da na glas svašta viče, da svašta piše i da govori što ne smije, tim više kad nekih jasno propisanih kazni za brbljanje i nema. Uostalom, što ćemo s onima koji bi, kako se to lijepo veli, »na stražnjicu progovorili«, pa kud puklo da puklo. Ali, tako je kako je. Šutnja je i to taman tolika da se ni šale radi ne smiješ pozabaviti kakvim jumbo tipfelerom. Samo, kako pisati da politike nema kad u nas politike svuda i u svemu ima!?

Evo, recimo, našu odabranu vrstu primio je ni manje ni više do Sveti Otac Papa Franjo. Uredili se naši Vatreni, poredali po vrsti i važnosti, visini i težini, pa jedan po jedan stali pred Papu onako kako recimo staju pred čelnika krovne nogometne udruge kad im odličja dijeli. Svaki je nešto s Papom prozborio, ma te će rečenice što su izmijenjene lice u lice čuvati vazda za sebe i užu obitelj. Narod će zato doznati da je, kako reče jedan od reprezentativaca dan poslije, Papa vicmajstor koji baze vadi iz širokog rukava bijelog haljetka i da je Vatrenima zaželio da konačno budu prvi, kad su već toliko puta drugi bili.

Lako je Franji sada kad je Europsko, nema tu Argentine da od Pape postane strastveni i neobjektivan navijač koji se ne libi povući sve veze što ih ima sa Svevišnjim, da potegne ipak malo na stranu njegove ekipe. Nema Argentine, taman da ima iluzije u naših izaslanika da će ovaj put Sveti Otac potegnuti na našu stranu. Odavno smo mi uvjerenja da svetost najviše s nama ima veze, makar empirija to nikada potvrdila nije.

Samo, kad god smo se odlučili primiti kakav blagoslov, zazvati Gospu i sve drage svece, dobili bi po prstima, rezultatski dakako. Boris Dežulović je uostalom o tome napisao divan tekst pobrojavši kad nam je sve u novijoj povijesti krenulo nizbrdo kad smo........

© Novi List