Tekst članka se nastavlja ispod banera

Još dok sam pisao ovo saznao sam da se GOŠK upisao u najčudniju statistiku u našoj zemlji – otpuštanje trenera. Tako je nakon samo dvije utakmice izgubljene na domaćem terenu Admir Adžem 'sporazumno' dobio nogu iz kluba, nakon samo šest mjeseci provedenih u klubu. Time GOŠK nije uopće nešto poseban, samo je jedan u nizu, jer eto nedavno je Damir Čanadi nakon samo tri utakmice poslan kući.

Samo tri utakmice i neslavnog poraza u zemlji-selu, ali svejedno. Tri. Nisu mu dali ni noge da protegne. Prije toga Velež se zahvalio Deanu Klafuriću, iako se Velež nema čega postidjeti u protekloj sezoni, bilo je tih političkih pobjeda i protiv nekih stvari se jednostavno ne može. Bitno je da nisu mnogo zaostajali za najljućim, gradskim rivalom.

Inače, kad spominjem gradskog rivala, Zrinjski, i njihova klupa sve češće viđa nova lica. Tako je prije malo više od mjesec dana, a tko bi i znao koliko davno kad smo imali burno sportsko ljeto, Zrinjski ispratio Željka Petrovića, iako se ni u Zrinjskom nemaju na što požaliti, je li, osim ovih političkih pobjeda i riktanja ljestvice. Nije stoga ni čudo da je Petrović s mostarskim navijačima imao emotivan rastanak.

I ovo su samo dva hercegovačka grada koja sam izdvojio. Pogledate li šire, u Bosni i Hercegovini se čini da ti duže traje pakiranje toalet papira nego nogometni trener, i to je stvarno fenomen koji nam treba razjasniti.

Kako to, primjerice, da u bosanskohercegovačkom nogometu vrijede tako visoki kriteriji, iako naša liga praktično nikada ne producira međunarodni uspjeh, bilo klupski, bilo........

© Bljesak.info