Tekst članka se nastavlja ispod banera

Godina je 1936. i svi su bili zabrinuti kako će izgledati Olimpijske Igre. Što li će novo, svijetu neshvatljivo, neprihvatljivo, donijeti domaćin Njemačka pod vodstvom Adolfa Hitlera. Cijeli svijet već je strepio od te Njemačke zbog Nürnberškog Zakona, donesenog tek nepunu godinu prije, koji je branio određene ljudske slobode znate već kome i ostao na snazi do kraja Drugog Svjetskog Rata.

Bile su to prve Olimpijske Igre koje su u potpunosti snimane televizijskim kamerama, čije su snimke obišle svijet (ne, doduše kao danas, gotovo pa izravno, to je ipak bilo moguće samo u Berlinu i okolici, ali mogle su se preuzeti snimke za vijesti i ostalu promociju po svijetu, imamo ih arhivirane i danas). Bile su to Igre od kojih je jednako strepio i sam Adolf, jer trebalo je Njemačku koja nije najbolje kotirala u međunarodnim vodama predstaviti kao naprednu, uspješnu, ljudsku.

To su bile Igre na kojima je čitav svijet disao kako će nastupiti i što će reći Jesse Owens, baš kao što danas svi iščekujemo što će sljedeće napraviti Snoop Dog ili Simone Biles, Novak Đoković, LeBron James, Nikola Jokić, Lana Pudar... Tada su se pojavili prvi selebritiji, tada se prvi put osjetio duh jedinstva i brže-više-jače se moglo namirisati u zraku.

Svi su promatrali gdje i kako će se pojaviti Sjedinjene Američke Države, koje su najavile bojkot igara zbog antisemitizma, svi su znali da su Erich Seelig, Daniel Prenn ili apsolutna superstar atletike Gretel Bergmann neće nastupiti jer imaju židovske korijene. Nekako kao sada, kada pratimo gdje su Izraelci, Palestinci, Iranci...

Već nakon otvaranja čitav svijet je brujao kako su to najbolje Olimpijske Igre ikada, svi su bili zadivljeni trudom koji je Njemačka uložila u izgradnju odgovarajućeg Olimpijskog Sela, u medijsku pokrivenost, u domaćinski osjećaj posebno odabranog olimpijskog Jugenda, mladih asistenata koji su odisali susretljivošću prema svim gostima, bili oni sportaši ili gledatelji. Sam Führer svakodnevno se pojavljivao na nekom od stadiona, oduševljeno navijao, kao samo jedan u masi, pronalazio je za to vremena unatoč pretrpanom birokratskom rasporedu upravo tih dana, i svi su se pitali nisu li pogriješili oko nacističke Njemačke.

Svi su tada imali dojam da su to bile sjajne Olimpijske Igre... Je li, u vijestima je također bilo da će ista ona Gretel Bergmann nastupati. U vijestima je bila ta vijest. A vijesti nisu nužno novosti.

Dok je svijet uzdisao za divotama koje se odvijaju u Njemačkoj, ta ista skakačica u vis svjetskog glasa proživljavala je privatnu dramu. Zbog zabrane nastupa Židovima........

© Bljesak.info