Tekst članka se nastavlja ispod banera

Zvuči brutalno, ali je i bolno istinito: dugoročno najgora posljedica rata u Bosni i Hercegovini je potpuna devastacija obrazovnog sistema čije ekstenzije kod nas ne funkcioniraju tačno onoliko koliko i one i škole funkcioniraju u, recimo, Švedskoj. Dobro, i u Danskoj, Finskoj, Njemačkoj, Austriji, Sloveniji…

„Pojavio se meni nepoznat čovjek na vratima, bile smo kolegica i ja, kolegica je bila licem okrenuta vratima, ja leđima. On je nju pitao ima li pomoćnika direktora, a ima li Olivere Krsmanović, ja sam se okrenula i rekla ja sam, da bi čovjek uletio u zbornicu i opalio mi dva šamara, jedan s jedne, drugi s druge strane“, ispričala je profesorica u bijeljinskoj Poljoprivrednoj i medicinskoj školi, Olivera Krsmanović.

„Nepoznat čovjek“, naravno, nije fizički napao profesoricu Krsmanović zato što je nezadovoljan planom i programom rada, zgrožen sadržajem udžbenika ili šokiran niskim kriterijima u ocjenjivanju. Sasvim suprotno: taj „nepoznat čovjek“ je po zbornici udarao šamare jer, eto, on zna i čvrsto vjeruje da njegovo dijete zaslužuje bolju ocjenu od one što ju je u dnevnik upisala Olivera Krsmanović.

Bijeljinska profesorica nije prva, a nije, ne trebamo se lagati, ni posljednja žrtva sistema koji je........

© Bljesak.info