Dok su trajali razgovori u Genèvi, Trump je optužio Ukrajinu da nema “nikakve zahvalnosti” za američke napore da okončaju rat. Očekuju li stvarno Amerikanci da Ukrajina zahvali Moskvi zato što je okupirala 20% njene teritorija i ubila veliki broj civila?

Nastojeći da rat završi za 24 sata, kako se nadmeno hvalisao uoči preuzimanja dužnosti šefa Bijele kuće, Trump se uvalio u političke igre u kojima pokušava svojim topuzom ubijediti Ukrajince da prihvate oktroirani mir. Njegov ultimatum dat Zelenskom da do Dana zahvalnosti mora prihvatiti sporazum o miru koji se temelji na ruskim prijedlozima, potpuno je porazio američku diplomatiju, koja ne zna šta bi uradila da se potvrdi kao uvjerljiva svjetska sila. Ne zna se da li je plan u 28 tačaka, koji su konstruirali (zajednički) specijalni izaslanik američkog predsjednika Steve Witkoff i izaslanik ruskog predsjednika Kiril Dmitrijev, samo ispuštanje probnih balona, što nije nepoznata praksa. Ako je ovo drugo, onda bih se mogao složiti sa republikanskim senatorom Mitchom McConnnelom, uticajnim članom Republikanske stranke, koji je rekao da Trump treba pronaći nove savjetnike, jer ga loši savjeti čine inferiornim prema Putinu (“prave ga budalom”). Kako drugačije tumačiti početno američko pristajanje na slom Ukrajine? Odredbe koje bi ograničile ukrajinsku vojsku na 600.000 pripadnika i zahtijevale teritorijalne ustupke ukrajinske zemlje, bile bi upravo to. Krim, Lugansk i Donjeck bili bi priznati kao ruska teritorija, dok bi Herson i Zaporožje bili zamrznuti duž trenutne linije fronta, čime bi se priznala ruska okupacija tog teritorija. Ukrajina bi također sama sebi ustavno zabranila pridruživanje NATO-u, a NATO bi se složio da je u budućnosti neće primiti u članstvo vojne alijanse.

Novim........

© Oslobođenje