Prvog rujna dogodilo se nešto što se u novijoj japanskoj ekonomskoj povijesti nije dogodilo od 1996. godine: prinos na desetogodišnju japansku državnu obveznicu prvi put je u gotovo tri desetljeća probio granicu od tri posto. U istom tjednu su i na drugim velikim tržištima dugoročni prinosi dosegnuli razine koje mnogi mlađi ulagači ne pamte. Prinos na britansku tridesetogodišnju obveznicu popeo se tako na 5,9 posto, najviše od 1998. godine, njemački Bund vratio se na razine iz vremena dužničke krize europodručja, a prinos na američku tridesetogodišnju obveznicu dosegnuo je 5,31 posto, najvišu razinu u prethodna dva desetljeća. Za usporedbu, u desetljeću uoči pandemije prinosi su se kretali između nule i jedinice, a u slučaju Njemačke bili su i blago negativni.

Da bismo razumjeli što se događa, najprije treba objasniti što rast prinosa zapravo znači. Kada država izda obveznicu, ona se obvezuje isplaćivati investitoru unaprijed određenu kamatu koja se tradicijski zove kupon, a po dospijeću obveznice vratiti mu glavnicu. Nakon što je kupi, vlasnik obveznice može je držati do njezina dospijeća ili je prodati na sekundarnom tržištu. Za atraktivnije obveznice, poput američkih, njemačkih ili japanskih, potražnja na sekundarnom tržištu do sada je uvijek postojala, pa ih je bilo lako prodati. Istovremeno, već izdane obveznice manjih zemalja poput Hrvatske nisu toliko zanimljive investitorima, pa ćete takvu obveznicu ili trezorski zapis morati ili držati do dospijeća ili prodati uz iznimno velik diskont.

Ako pak investitori počnu masovno prodavati neku obveznicu, njezina cijena pada, no obećane kuponske isplate ostaju iste. Novi kupac stoga za manji uloženi iznos dobiva isti tok budućih isplata, stoga njegov prinos po kupljenoj obveznici raste. Istovremeno, tekući prinos koji ostvaruje obveznica izravno određuje iznos kupona prilikom sljedećeg izdanja državne obveznice, a neizravno utječe na trošak financiranja svih subjekata u gospodarstvu, ne samo države.

Ovo nije izolirani incident

Val rasprodaja najatraktivnijih državnih obveznica na svijetu i posljedični rast prinosa kojem svjedočimo, međutim, nema jedan jedinstveni uzrok. Čitav koloplet recentnih događaja doveo nas je do toga da se zapitamo jesmo li na pragu nove ere u kojoj kapital više nije besplatan. Očiti razlog je eskalacija tenzija između Sjedinjenih Država i Irana jer stvara pritisak na cijenu nafte i naftnih derivata, no uz geopolitička previranja, tu je i iznenađujuće novo ubrzanje inflacije u europodručju, kao i pozitivni trendovi na američkom tržištu rada koji smanjuju vjerojatnost smanjivanja američke referentne kamatne stope, čvršće poruke i američkih Federalnih rezervi i Europske središnje banke vezane za protuinflacijsko djelovanje, nepovoljni fiskalni izgledi u nekoliko ključnih ekonomija te val korporativnih izdanja povezanih s ulaganjima u umjetnu inteligenciju.

Koliko god privremena ili trajna sva ova događanja bila, bitno je naglasiti da zadnja rasprodaja obveznica i posljedični rast prinosa što se odvijaju posljednjih nekoliko tjedana nisu izoliran incident. Riječ je zapravo tek o posljednjem naletu u sklopu kontinuiranog trenda rasta prinosa koji traje već nekoliko godina. Drugim........

© tportal