U srpnju ove godine dodijeljene su četiri Fieldsove medalje, priznanja koja u matematici imaju težinu Nobelove nagrade. Ovogodišnji dobitnici, tri muškarca i jedna žena, vjerojatno su ujedno posljednji laureati prije nego što matematika prođe kroz duboku transformaciju potaknutu umjetnom inteligencijom. S obzirom na to da se medalje dodjeljuju jednom u četiri godine, a velike AI kompanije otvorene matematičke probleme u zadnje vrijeme rješavaju kao na traci, nameće se pitanje koje bi donedavno pripadalo domeni znanstvene fantastike: tko će zaslužiti Fieldsovu medalju 2030. godine? Čovjek koji je godinama rješavao veliki problem, čovjek koji je znao postaviti pravo pitanje sustavu umjetne inteligencije ili možda sam stroj?

Pitanje je sasvim ozbiljno. Jedan od ovogodišnjih dobitnika, Jacob Tsimerman, uzeo je dopust sa Sveučilišta u Torontu i radi u OpenAI-ju. I dalje je sveučilišni profesor, no promijenio je predmet istraživanja: sada pokušava razumjeti što se događa kada strojevi matematičke probleme počnu rješavati bolje i brže od ljudi. Tsimerman očekuje da bi AI mogao iznenaditi i sposobnošću osmišljavanja novih načina razmišljanja, unatoč ograničenjima koja proizlaze iz načina na koji su modeli trenirani. Njegov izbor dobro oslikava prekretnicu na kojoj se nalazi matematika, a uskoro bi se na njoj mogle naći i mnoge druge struke.

Kad AI počne rješavati velike matematičke probleme

Da bi se razumjela prekretnica na kojoj se nalazi matematika, dovoljno je navesti da se u zadnjih nekoliko mjeseci ove godine nanizao doista impresivan niz rješenja otvorenih matematičkih pitanja. Svako od tih rješenja koja AI kompanije gotovo nenametljivo prijavljuju još bi donedavno bilo vrhunac nečije matematičke karijere. Kruna tog niza, a ujedno i njegov najsporniji trenutak, stigla je nakon objave OpenAI-ja da je riješio Navier–Stokesov problem, jedan od sedam takozvanih Milenijskih problema, koje je Clay Mathematics Institute još 2000. proglasio najtežima i najvažnijima u matematici i za svaki ponudio milijun dolara nagrade.

Navier–Stokesove jednadžbe opisuju strujanje vode i zraka, od krvi u arterijama do zraka oko avionskog krila. Matematičari više od stoljeća pokušavaju utvrditi mogu li se u trodimenzionalnom toku pojaviti točke u kojima se uredno rješenje odjednom otme kontroli. OpenAI tvrdi da je deset tisuća specijaliziranih agenata pronašlo dokaz da je takav lom moguć. Clayev institut ocijenio je da se problem čini riješenim, ali službena potvrda traži objavu u odgovarajućem časopisu, najmanje dvije godine javne provjere i zaseban postupak ocjenjivanja. Konačnu ćemo presudu zato čekati godinama. U međuvremenu se razvio i spor o autorstvu jer su dvojica matematičara koja su uz pomoć AI modela radila na srodnom pristupu i svoje........

© tportal