BITI NOVINAR – KAKO SAM POSTAO I O(P)STAO

Zaputio sam se iz sela da večeras slušam svog „intervjuanta“, pa i poznanika, koga nisam video od 1978. A tada na naizgled „glupo“ pitanje „Ko si zapravo ti“ rekao mi je:

„Uopće ne znam. Čuj, čovjek kakvih ima na hiljade, na milijune koji hodaju cestama, voze se tramvajima, avionima, idu pomalo pješice. Trčeći. Jedino što se, eto, bavim jednim poslom koji je malo više okrenut ka vani, pa je čovjek malo više osuđen da ga ljudi posmatraju. Šteta, ima mnogo, mnogo ljudi i sa većim znanjem i sa većim sposobnostima i sa većim značajem u ovome društvu, i uopće u svijetu, za kojima se niko ne okreće samo zato što se ne slikavaju stalno po televiziji i tako dalje.“

A ko su ti ljudi koje ti ceniš: „Uzmi samo naučni rad. LJudi kroje sudbinu i budućnost svijeta, a o njima se uopće ništa ne zna. Brinu se o tome da spasu onu milijardu, ili već koliko ima gladnih, a ostaju anonimni. I........

© Danas