Banja Luka je danas daleko od Sarajeva, od kojega je, opet, dijele političke konotacije i beskrajna, bespotrebna i unaprijed izgubljena bitka za nacionalni subjektivitet i ekskluzivitet. Kada se sve sabere, Banja Luka je, u mnogo čemu, grad koji je samome sebi nakraj svijeta… Prenosimo tekst književnika Miljenka Jergovića, koji su ovih dana objavili brojni mediji u regiji.

U vrijeme studentske pobune na Filozofskome fakultetu u Zagrebu hrvatske su novine objavile fotovijest: grafit na zidu beogradskoga Filozofskog fakulteta, na kojem je velikim crvenim slovima, baš kao i 1968, iskazana solidarnost sa zagrebačkim kolegama. Ista je fotografija prenesena u nekoliko različitih listova, uvijek uz mali komentar, ali nigdje, baš nigdje, u njemu nije bilo ni riječi cinizma. Da li zato što je podrška beogradskih studenata posve bezopasna, od nje u Zagrebu neće biti ni štete ni koristi, da li zato što čuvari ideološke čistoće i nacionalnog identiteta nisu u njoj prepoznali referencu na 1968, kada smo svi živjeli u Jugoslaviji i kada se studentska revolucija širila od zapada prema istoku, pa su ti ljetni dani i u Beogradu zauvijek upamćeni po hrvatskome nazivu – „Lipanjska gibanja“, tek činjenica je da smo na čas, u jednome beogradskom grafitu ponovo svi bili jedno, dio istoga svijeta i zajedničke misli, svedeni na iste probleme, iste mode i revolucije.

Ugledao sam taj grafit desetak dana prije nego što je objavljen u hrvatskim novinama. Bilo........

© BUKA Magazin