Jedino svjetsko prvenstvo nalik ovom odigrano je 1978. u Argentini. Istina, i ono 1934. održano je u Mussolinijevoj, fašističkoj Italiji, ali toga se odavno već nitko ne sjeća, a ni ta Italija još uvijek nije bila nasrnula na Etiopiju, niti se nalazila izvan civilizacijskog konteksta unutar kojeg je moguće igrati nogomet. Argentinom, pak, te 1978. vlada deveteročlana vojna hunta, čiji je čelnik Jorge Rafael Videla Redondo osobno odgovoran za nestanak ili smrt između 10.000 i 30.000 tisuća, ljevičara, sindikalista ili slobodoumnih studenata, ubijanih po njegovom izravnom odobrenju i na najstrašnije, u dotadašnjoj povijesti nezabilježene načine. Recimo tako što bi ih iz helikoptera, s visine, bacali u more. Između ostalog, hunta je onima koje bi označila kao neprijatelje otimala djecu, za kojom se i danas vode potrage. Do 2022. godine identificirano je tek 131 dijete, ukradeno u vrijeme diktature, koja je u Argentini potrajala od 1976. do 1983, pod nazivom “Proceso de Reorganización Nacional”, a svelo se na sustav bezumnog terora, koncentracijskih logora, višegodišnjih zatočenja koja su uglavnom završavala smrću ljudi, te na kraju i ekonomskim slomom zemlje. Ubrzo po uvođenju diktature, pojavila se vjerojatno i najhrabrija građanska skupina otpora u svijetu nakon 1945. Bit će pamćena po nazivu Asociación Madres de Plaza de Mayo. Majke s Trga Mayo ili Majke sa Svibanjskog trga. S bijelim maramama, načinjenim od pelena, one su nakon 1977. izluđivale huntu, tražeći svoju djecu. Teror nad njima nije proizveo nikakav učinak, a u svijetu postale su poznate upravo zahvaljujući Svjetskom prvenstvu, kada su ih nogometni novinari učinili svjetski poznatim, pišući o njima. 

U takvoj je, dakle, zemlji održano Svjetsko prvenstvo 1978, a pehar pobjednika dodjeljivao je čovjek čije su ruke bile krvave do lakata. Igralo se dvokružno, po skupinama, tako da su se pobjednici dviju skupina zatekli u finalu, a drugoplasirani igrali su za treće mjesto. U nedjelju, 25. lipnja 1978. domaćin Argentina dočekala je Nizozemsku, koja je bila na vrhuncima svojih moći, ali bez tada najboljeg nogometaša svijeta, i jednog od najboljih u povijesti, Johana Cruyffa. Zašto Cruyffa, tridesetjednogodišnjeg nogometaša Barcelone, nije bilo........

© BUKA Magazin