Posljednjih dana se podignula prašina oko toga tko za koga navija. Ne vjerujem da postoji ustavna kategorija koja kaže da netko mora uopće pratiti nogomet kako bi bio državljanin Bosne i Hercegovine. Iskreno se nadam kako to nije uvjet, jer ja bih onda vrlo lako mogao postati apatrid poput siromašnih Palestinaca, kojima niti daju da imaju zemlju na kojoj žive. Ili možda poput Roma, kojima je domovina Zemlja, koji su samo silom prilika zatvoreni u naše okove nacija i državljanstva.

Ne vjerujem, naime, da postoji ijedna osoba koja ovdje živi, a da ne voli ovu zemlju. Naime, da netko dođe sa strane, bili to Talijani, Mađari, Austrijanci, Albanci, Bugari, bilo tko, ne znam niti jednu osobu koja ne bi zdušno uzela oružje i branila svoju zemlju, bok uz bok Bošnjaku, Srbinu, Hrvatu. Dakle, priča o tome da netko svoju zemlju, a svi je mi smatramo svojom, voli manje ili više, glupa je koliko i priča koji je Bog pravi.

Istina, postoje broje silnice u domaćem društvu, pokušaji nametanja volje, otimanja zemlje, razni modeli kako da se netko nametne i vlada onim drugima, ali to nema veze s domoljubljem. To je najobičnija otimačina prava, ali kad govorimo o pravima, nitko ne dijeli prava, nitko ih ne poklanja, prava se uzmu, i tako je od pamtivijeka ili od nečeg drugog što se pamti ili piše.

Ali iskreno, nemojte brkati privatne interese zamotane u........

© Bljesak.info