Ima tome već više od deset godina. U frizerskom salonu, čekajući svoj red, a kao i obično malo se sve razvuklo, gledam malenog dječaka kojem je majka tutnula u ruke neki magazin, valjda da ga skine s…ovaj, da ga nečim zabavi dok čekaju da starijeg brata ošišaju. I dok je mlađi mirno čekao da ga skrate i potkrešu, mlađi je buljio u naslovnicu magazina i odjednom napravio potez koji me je u isto vrijeme i nasmijao, ali i učinio žalosnim. Naime, umjesto da, kao što se stotinama godina radilo, jednostavno okrene stranicu jednostavnim fizičkim pokretom za koji sam mislio da je dio genetske strukture svakog čovjeka, mališan je pokušao skrolati, kao na zaslonu mobitela ili tableta.

I skrolao je uporno, nekoliko puta, sve dok nije, nakon desetak sekundi, shvatio da to što drži u ruci ipak nije tablet, nego običan sjajni, debelo ukoričen, ali ipak papirnati magazin, poput slikovnice. U mališanu sam, na stranu simpatičnost cijele scene, vidio nadolazeću generaciju, koja možda niti neće znati što znači izraz kojim su nas naši roditelji često častili pri pogledu na loše ocjene ili neku drugu nepodopštinu – onaj o okretanju lista. Jer, danas, sutra, pomislih tada, nekoga tko čitav život grebe, odnosno skrola po ekranu, okretanje lista neće asocirati ni na što posebno.

Moram priznati da sam slutio, ali nisam htio vjerovati da će to vrijeme doći prilično brzo. Ako ovih dana prođete pored nekog od preostalih kioska u vašem gradu, vidjet ćete jadnu scenu – svega nekoliko dnevnih novina, i to u nekom još jadnijem broju primjeraka, izgubilo se u praznini onog pulta za novine, istog onog pulta na kojem se i u sred rata moglo naći više novina i publikacija, a koji je, u ono zlatno doba, pucao pod težinom sve većeg broja tiskanih medija – od sve većeg broja........

© Bljesak.info