Čitam neki dan kako je Sean Ono Lennon, starog Johna Lennona i još starije Yoko Ono sin, upregnuo sve svoje snage ne bi li sačuvao svježinu i aktualnost Beatlesa i nakon više od pedeset i pet godina od njihovog raspada. Žali se on novinarima kako mlađa generacija već pomalo pokazuje manjak interesovanja za najveću pop grupu svih vremena, kako ista ta generacija ne shvaća bezvremensku vrijednost pjesama liverpulske četvorke i kako sve manje i manje pronalazi sebe u stihovima Lennona i McCartneya.

Drugim riječima, protok vremena čini svoje i vrlo je teško mobilizirati mase novih slušatelja da "otkidaju" na ono što su uradili ljudi koji im mogu biti djedovi, čak i pradjedovi. Narodski rečeno, ako baš tako hoćete, nije lako novim ribama prodati isti mamac na koji su grizli njihovi stariji, jer i ti stariji kad ti kažu da su The Beatles najbolji i najveći ikad, zvuče neuvjerljivo i nategnuto.

Ostaju te tvrdnje u očima i ušima mlade generacije nekako zaglavljene u generacijskom jazu kojeg tvore promjena ukusa, pečat vremena i općenito sve te revolucionarne stvari koje su glazbu, kako stvaralački, tako i produkcijski odvele u prostranstva u kojima dosta pjesama ovih pop ikona šezdesetih danas zvuče tanko i nerazumljivo u usporedbi sa steroidima nabijenim hitovima današnjice, gdje manje teksta ujedno znači više. A pogotovo stare pjesme gube ako ih ne stavimo u kontekst vremena u kojem su one nastale.

Posve je razumljivo kako Sean Ono Lennon, posebno otkad spomenuta stara majka, danas devedeset dvogodišnja Yoko (mašala!) više ne može oko firme kao što je mogla prije, zabrinuto gleda na budućnost franšize koja je, hajde da se ne lažemo, omogućila i njemu samom da se, što bi narod kod nas rekao, nikad vruć vode ne napije. U pitanju je ostavština koja samom Lennonu mlađem, danas pedesetogodišnjaku, omogućava da ugodno živi na račun svog starog (nije li to vječni san Homo Balcanicus Vulgarisa?) i to je tako kako jest.

I sasvim je legitimna njegova bojazan hoće li sutra moći iznova prodati nekome skupe i tvrdo ukoričene box setove sa neobjavljenim i u startu odbačenim snimkama, rijetkim i do sad nečuvenim studijskim razgovorima The Beatlesa između snimanja pjesama na peterostrukom vinilu i opet iznova remasteriziranim i remiksanim jednim te istim originalnim albumima, ali sada pod palicom novog producenta koji je otkrio nove sonične mogućnosti starih traka? Sasvim je opravdan njegov strah da sutra neće biti profita kao što ga je bilo do sada.

A do neki dan ga nije bilo. Naime, zadnjih dvadeset, pa i........

© Bljesak.info