Što je sinoć nakon lokalnih izbora zapravo rekao Aleksandar Vučić? Proglasio je sumnjive pobjede na izborima u deset lokalnih samouprava za istorijski i nebeski uspjeh. Inače, taj „trijumf“ je ostvario na nešto manje od ukupno četiri posto birača. Ali kako je došao do tih famoznih „10:0“?

„Vreme“ je čitavog 29. marta izvještavalo o do sada nezabilježenom režimskom nasilju u Boru, Kuli, Bajinoj Bašti i drugim mjestima. Na ovo treba dodati neviđenu funkcionarsku kampanju koja im je prethodila, sistematsko ucjenjivanje, zastrašivanje, kupovanje glasova i neopjevano aktiviranje batinaško-kriminalnih eskadrona.

Naprednjačko kaliranje

Ako se neko još pita zašto je predsjednik Srbije besramno zloupotrebio funkciju pojavljujući se kao jedan jedini kandidat vlasti u svakoj u tih deset lokalnih zajednica, odgovor glasi da iz njegove perspektive nije imao alternativu – za naprednjačke glavešine ne bi glasala ni njihova šira porodica. To je prvi razlog zašto u kampanji nije bilo mjesta čak ni za SNS kao stranku.

Drugi je maskiranje naprednjačkog kaliranja u odnosu na prethodne izbore, pa su SPS i ostali koalicioni partneri utjerni na lokalne liste pod Vučićevim imenom. Ali i ovako – na nečem što niko ozbiljan ne može nazvati izborima – jasan je trend opadanja SNS-a.

Trijumfalističko obraćanje šefa države i cijelog Ćaciluka, zato je ispalo šuplje i neuvjerljivo. Totalna mobilizacija čitave stranke do posljenjeg batinaša zbog 250.000 birača nikog ne može ubijediti u stvarnu snagu režima. Naprotiv, SNS djeluje poput firme koja pravi banket prikrivajući neizbježni bankrot, a sam Vučić je nalik na njenog vlasnika do grla zaduženog kod zelenaša kako bi i dalje izigravo velikog gazdu.

Hvalisanje Pirovom pobjedom

Vučićevo obraćanje bilo je pokušaj bacanje pijeska u oči narodu kako su izlišni vanredni parlamentarni izbori pošto je on – je l’ te – toliko jak, nepobjediv i gospodar situacije. Teško da postoji išta dalje od istine.

Upravo slučajevi Bora, Kule, Bajine Bašte i drugih sredina dokazuju koliko je naprednjačka vlast nad Srbijom prevaziđena i podređena isključivo Vučićevom kultu ličnosti. Dakle, čovjeku koji nije u stanju razgovarati, deeskalirati duboku krizu u zemlji, relaksirati društvo, voditi odgovornu politiku u skladu sa Ustavom i zakonom… Jedino za što je još sposoban jeste gola represija.

Parcijalni lokalni izbori 29. marta datum su prelaska Srbije iz fasadne demokracije u izbornu autokratiju gdje uvijek pobjeđuje onaj koji je oteo sve poluge vlasti. Ali njihovo držanje biće za naprednjački režim sve skuplje i vrlo brzo neodrživo.

Ovo se i te kako osjetilo prilikom Vučićevog hvalisanja Pirovom pobjedom. I to ne po onom što je izrekao, već po toliko toga prećutanog. Disfunkcionalna, nasilna i tužna familija o svojim teškim problemima ionako ne priča po komšiluku, zar ne?

Pravo novinarstvo košta, a mi nećemo da nas kupe tajkuni i korporacije. Podržite nas jednokratnom ili mesečnom donacijom. Vreme za to je sada!

© Vreme