Još jedna kolumna o umjetnoj inteligenciji |
Prije nekoliko godina razgovarali smo o energetskoj tranziciji na način da brojimo električne automobile, zagovaramo sunčane elektrane i postavljamo klimatske ciljeve. Danas smo već u potpuno novoj fazi. Umjetna inteligencija mijenja ekonomiju, sigurnost, industriju i način rada. A sada počinje mijenjati i energetiku. Paradoks energetske tranzicije je u tome da se zbog klimatskih ciljeva sve manje ulaže u naftu i plin, dok novi obnovljivi izvori, mreže i skladišta još nisu dovoljno brzo izgrađeni. Rezultat su više cijene, nestabilnost tržišta i veća potreba za državnim intervencijama. Opet se ponavlja ono staro učenje o strpljenju i patnji danas kako bi nam jednom bilo bolje. Danas Europa, prolazi kroz skuplje i nestabilnije razdoblje kako bi dugoročno postala energetski neovisnija i sigurnija. Tu treba puno pažljivog planiranja, ali i dobre komunikacije kako bi građani razumjeli što se zapravo želi napraviti.
Tu dolazimo i do još jednog paradoksa o kojem se još uvijek premalo govori. Potrošnja energije usprkos svim mjerama energetske učinkovitosti stalno raste zbog digitalizacije, podatkovnih centara, elektrifikacije prometa, dizalica topline za grijanje i sada eksplozije umjetne inteligencije. Samo jedan veliki AI podatkovni centar danas može trošiti koliko i srednje velik europski grad. Neki novi projekti o kojima se govori u Europi i SAD-u planiraju kapacitete od više gigavata priključne snage. To više nisu “server sobe”. To su nove industrijske zone 21. stoljeća. U Hrvatskoj se prošlih dana žustro vodila rasprava oko projekta Pantheon. To nije samo lokalna priča iako je bilo fascinantno primijetiti eksploziju lokalnih stručnjaka i komentatora koji odjednom znaju sve o toj temi.........