We use cookies to provide some features and experiences in QOSHE

More information  .  Close
Aa Aa Aa
- A +

Trajektom do Pelješca: Poluotoka soli, kamenica i vina, a i maslina i smokvi…

4 0 0
26.09.2021

17.9. petak, Zaostrog - Gradac; dan stotinu i jedanaesti

Ponekad se i logistika odmara, no i ja, tako da u neprestanom kontaktu prate moj prolazak i hodanje kroz posljednju županiju u nizu, onu Dubrovačko-neretvansku, nažalost bez previše potpore turističke zajednice, no tko smo mi da nešto očekujemo, kada se niti našoj perfektnoj Ireni ne javljaju na telefon danima? Neshvatljivo, no mi ćemo nastaviti! OGROMNO HVALA Nastji iz TZ Splitsko-dalmatinske, koja je sa svojim kolegama i naravno uz odobrenje Direktora g. Stelle, osigurala svih 14 noćenja u ovoj županiji, uključujući ovo o kojem ću pisati za nekoliko trenutaka. A u subotu ću prijeći u Dubrovačko-neretvansku županiju, u kojoj ću ostati do 1.10. kada predviđam dolazak do Prevlake. Početak vikenda bio je kao stvoren za vrlo kratkih 7 kilometara, koje smo tako postavili iz logističkih razloga (koji sada ne izgledaju tako, no nema veze). Ne moram svaki dan ići maksimalno kada već uopće ne koristim dane bez hodanja, jer to nije opcija, samo naprijed, uvijek! U rano jutro, prvo je nakon nekoliko kilometara naišao sam na Brist. Povijest prvih civilizacija na prostoru Brista bilježe grobovi koji su iz brončanog i željeznog doba. Ime mjesta potječe od stabla brijesta, a prvi je put zabilježeno 1571. godine. Na stare tragove naselja na prostoru Brista ukazuje i srednjovjekovni stećak u starom selu, iznad današnjeg naselja. Stećak je ukrašen, a narod ga je nazvao turskim grobom. U starom selu je barokna crkva Sv. Margarite, sagrađena u XV. stoljeću. Od nje je sačuvana apsida s gotičkim svodom, uklopljena u ruševnu baroknu crkvu. U apsidi su nadgrobne ploče obitelji Kačić. Oko crkve su ostaci starog naselja i kamenih kuća. U jednoj od njih se prema predaji rodio Andrija Kačić Miošić, o kojem smo pisali prošli puta.

Brist je danas miran centar obiteljskog turizma na našem području. Barokna crkva Svete Margarite iz 15. stoljeća ima apsidu s gotičkim svodom. U apsidi se nalaze nadgrobne ploče obitelji Kačić. Oko crkve Sv. Margarite se nalaze ostaci starog naselja i kamenih kuća. U današnjem Bristu se također nalazi crkva Svete Margarite, izgrađena 1870. godine. Ispred nje je 30.IX.1960.god postavljen brončani spomenik fra Andriji Kačiću Miošiću, djelo velikog hrvatskog kipara Ivana Meštrovića (1883-1962). “Prošetao” sam još nekoliko kilometara i brzo se našao u odredištu osiguranom od strane spomenute ekipe, iako su se za mnom u Gradcu „otimali“, pa sam završio na noćenju kod gazdarice Irene, koja nije htjela isto nikome naplatiti. A sreo sam tu i učestale turist(e)(ice) iz Češke Republike.

Mjesto Gradac je turistički centar TZ Gradac. Staro naselje je tu postojalo još u pretpovijesno doba, o čemu svjedoče kamene gromade iz brončanog i starijeg željeznog doba. U Antičko doba, na području Gradca se nalazio rimski Civitas Biston. Nekadašnje primorsko središte kolonije Narone, bilo je važno rimsko uporište na ovome području Jadrana. Primjerci rimskog novca, i dio vijenca monumentalne građevine iz perioda 2.- 3. stoljeća su pronađeni na lokalitetu Gradina. U Srednjem vijeku je na području Gradca postojao stari grad Lapčan (Labinac), kojeg spominje i bizantski car Konstantin (Labineca). Gradac se pod današnjim imenom prvi put spominje 1649. godine. Ime je dano po utvrdi koja se nalazila na uzvisini iznad današnje crkve sv. Mihovila, sagrađenoj za vrijeme Kandijskog rata (1645. – 1669.). Sačuvan je crtež prikaza pomorsko-kopnene mletačko osmanlijske bitke kod Gradca godine 1666. Na tom crtežu kula je bila u plamenu… U napuštenom selu Čista iznad Gradca su ostaci napuštenih kuća stare autohtone arhitekture. Jedna od najstarijih očuvanih građevina na prostoru Gradca je kapela Sv. Paškvalina na brdu Plana. Uz staru župnu crkvu sv. Ante je mjesno groblje, a nova crkva, sv. Mihovila, je sagrađena 1852. godine. Tradicija turističke ponude Gradca je osigurala zamašnjak razvoja turizma na ovome prostoru gdje je niz hotelsko ugostiteljskih sadržaja, te centar noćnog zabavnog života. Zanimljivo je da u Gradcu postoji pišulinac, po uzoru na onog poznatog u Briselu, u spomen ulaska Hrvatske u EU. Za kraj priče o Gradcu, i za kraj boravka u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Jer već u subotu ću prijeći u posljednju u nizu, koja za sada nije šećer na kraju, no izdržao sam i gore situacije na svojem putu.

18.9. subota, Gradac - Ploče – Trpanj (trajektom); dan stotinu i dvanaesti

Kao i obično ujutro, krenuo sam rano prema velikoj luci Ploče, sa namjerom, o kojoj smo diskutirali i donijeli odluku da bude ovako, dakle da obiđem malo Ploče i hvatam rano popodne trajekt za preko, za Trpanj na Pelješcu, gdje mi je naš ponovno prijeko potrebni logističar za smještaj Nikola, našao noćenje.

Nakon izlaska iz Gradca, nakon ne pretjerano zanimljivih desetak kilometara, naišao sam na jedinstvenu prirodnu ljepotu. Baćinska jezera. Baćinska jezera su skup krških kripto depresijskih jezera u mjestu Baćina pored Ploča. Sastoje se od šest spojenih jezera (Oćuša, Crniševo, Podgora, Sladinac, Šipak i Plitko jezero) te jednog odvojenog jezera (Vrbnik). Površinom najveće jezero je Oćuša, a najmanje Vrbnik. Najdublje jezero je Crniševo s dubinom od 31 metra. Voda je u njima slatka, a ima i izvora koji su povezani direktno s morem. Na području Klokun kod Plitkog jezera nalazi se izvor koji osigurava pitku vodu za grad Ploče i širu okolicu. Na jezerima su tri mala otoka te dva tunela. Prvi spaja jezera s morem, kako bi višak zimske vode koja dolazi iz Vrgoračkog polja (prokopan je tunel do Baćinskih jezera dug 2 km, radi odvodnje viška vode iz Vrgoračkog i Staševačkog polja), odveo u more te spriječio poplave. Jezera su stanište mnogih močvarnih biljnih zajednica rijetkih na istočno jadranskoj obali. Najrasprostranjeniji su trščici, a na strmijim dijelovima obale prevladavaju šikare rakite.

Stanište su 24 vrste riba, od kojih su 9 rijetke endemične vrste. Bioraznolikosti jezera doprinose ptice, gmazovi i kukci. Zbog očuvane prirode privlače mnoge ljubitelje prirode, turiste i izletnike, a jedna od najzanimljivijih ponuda je vožnja tradicionalnom neretvanskom lađom. Nakon prolaska Baćina, već se u daljini vidjela velika luka, vrlo bitna za Jadran i Hrvatsku, luka Ploče. Luka Ploče pomorska je luka u blizini ušća rijeke Neretve u Neretvanski kanal, u gradu Pločama. Nalazi se uz Jadransku magistralu, a brzom je cestom povezana s autocestom A1. Dio je Koridora Vc koji spaja Jadran i srednju Europu, cestovnim putem te željezničkom prugom Sarajevo – Ploče i dalje prema Bosanskom Šamcu, Osijeku i Budimpešti, što je dio petog Paneuropskog koridora. Izgradnja luke u Pločama započinje 1939. gradnjom 300 metara prve obale koja je trebala omogućiti pristajanje najvećih prekooceanskih brodova. Drugi svjetski rat usporava i zaustavlja radove. Radove ipak nastavljaju njemačke organizacije, a intenzivnu gradnju nastavljaju Talijani u drugoj polovini 1942. Do polovine 1943. sagradili su 410 metara obale i postavili jednu dizalicu. Porušeni kapaciteti obnavljaju se završetkom rata, a luka i željeznica nastavljaju s radom 15. srpnja 1945. što se uzima kao početak rada luke. Prvih godina rada preko luke se ponajviše uvozilo žito i ugljen, te izvozio boksit i drvo, a 1946. promet luke iznosio je 150.000 tona. Izgradnja željezničke pruge normalnog kolosijeka počinje 1958., a završava se njenom elektrifikacijom 1969. čime su se stekli uvjeti za tranzitni promet prema Mađarskoj, Austriji, Poljskoj te tadašnjoj Čehoslovačkoj. Integracijom poduzeća Luka Ploče i ŽTP Sarajevo 1969. dolazi do znatnog povećanja prometa. Te je godine promet iznosio 1.078.000 tona, a 1977. iznosio je 2.950.000 tona. Tolikom povećanju prometa ponajviše je doprinio razvitak industrije Bosne i Hercegovine, ponajprije Željezare u Zenici, KHK Lukavac te mostarskog Aluminija, uz konstantni razvoj kapaciteta. Najveći zabilježeni promet prije Domovinskog rata 1988. iznosio je više od 4.500.000 tona. Za vrijeme Domovinskog rata luka je radila s 5-10% kapaciteta. Osnivanjem Lučke uprave Ploče 1997. kao vlasnika lučkoga područja i infrastrukture počinje obnova i povećanje lučkih kapaciteta. Godine 1999. luka u Pločama povezana je prvom kontejnerskom linijom s lukama na Sredozemlju. Najveći do sada zabilježeni promet iznosio je 5.100.000 tona (2008.). Po prometu je druga luka u Hrvatskoj, iza Luke Rijeka.

Naravno da se luka nalazi u istoimenom gradu. Izvorni, najstariji stanovnici ovog grada svoj grad zovu Ploča (stariji kažu: “Bija san u Ploči!”, a ne: “… u Pločama”), što je i izvorno ime ovoga grada. Ime Ploča dano je vjerojatno zato što su stanovnici okolnih mjesta i prvi doseljenici vadili i sušili svoje ribarske mreže na području današnjeg grada ili po otočiću u sredini zaljeva koji ima izgled ravne ploče. Ploče imaju vrlo “bogatu” povijest promjena svog imena, prvo je za vrijeme Kraljevine Jugoslavije promijenjeno ime u Aleksandrovo, po kralju Aleksandru I. Karađorđeviću, to ime se održalo do II. svjetskog rata, i talijanske okupacije, kada Aleksandrovo postaje Porto Tolero (tal. luka za prekrcaj, a što je banalna istina, jer im je služila za ukrcaj sirovina iz Bosne prema Italiji). Nakon kraja rata 1945. vraćeno je izvorno ime, Ploča. Grad je od 1950. do 1954. godine, te od 1980. do 1990. nosio ime Kardeljevo po jugoslavenskom komunističkom političaru, Slovencu Edvardu Kardelju. U međuvremenu od 1954. do 1980. prvi put se uvelo ime Ploče, dakle množina prvotnog naziva, koje se vraća u počecima osamostaljenja Republike Hrvatske, već 22. studenoga 1990. godine. Imaju Ploče još poznatih stanovnika, a tko je bolji da na takve naleti i popriča sa njima, nego ja. Sreo sam svojevremeno popularnog ministra unutarnjih poslova, Vlahu Orepića.

Vlaho Orepić poznat je kao ministar unutarnjih poslova, član MOST-a nezavisnih lista i jedan od aktivista koji se borio protiv izgradnje termoelektrane u Pločama. Odlukom predsjednika Vlade Andreja Plenkovića 27.4.2017. razriješen je s dužnosti ministra unutarnjih poslova. U Zagrebu je završio Zapovjedno stožernu školu “Blago Zadro” smjer pomorstvo, a u Dubrovniku na Pomorskom fakultetu diplomirao je inženjerstvo pomorskog prometa, smjer Nautika. U Zagrebu je potom na Kineziološkom fakultetu završio za višeg sportskog trenera. Tu smo našli zajedničku temu! Nakon još kraće šetnje po mjestu, ukrcao sam se na trajekt prema plodonosnom poluotoku Pelješcu. Pelješac (čakavski: Pelišac) je drugi po veličini hrvatski poluotok (nakon Istre) koji se smjestio na jugu Hrvatske........

© Večernji list - Blog


Get it on Google Play