We use cookies to provide some features and experiences in QOSHE

More information  .  Close
Aa Aa Aa
- A +

Tanzanija – Zemlja osmijeha 4. dio (Nacionalni park Serengeti)

2 0 0
13.04.2021

Nemam blage veze kada smo se probudili, tko će to više pamtiti? U Africi je vrijeme relativan pojam i vremenski period od dva sata može značiti osam sati. Ovdje sve teče sporo, od vremena, rijeka pa do ljudi koji su najsporiji od svega u ovoj državi, ako ne i u svijetu. Nije ni čudo što im je glavna poštapalica „pole pole“ što u prijevodu znači „polako“. Zaboli njih kifla za sve, samo da je polako, bez stresa. Uopće se ne čudim da ne fermaju koronu ni dva posto!

Ono što definitivno pamtim su prizori, pogotovo ako se dižemo jako rano ujutro! Tada sam pomalo mrzovoljan pa blejim neko vrijeme u jednu točku kako bih se pribrao i profunkcionirao. Tog jutra blejao sam ravno u zavjese i pticu imena „Von der Decken's hornbill“ koju smo već vidjeli dan ranije. Sad, mogao bih vam napisati kako se iza zastora prostire ogromna beskrajna savana, ali to bi bila laž. Nije da se ne prostire, samo ju ja nisam vidio. Ja sam vidio samo pticu i zavjese.

Serena Serengeti Lodge

Nakon oblačenja, dolaženja k sebi i doručka, bacili smo se u razgledavanje našeg lodge-a. Što smo više vidjeli, to smo se teže mirili s činjenicom da ga ubrzo i napuštamo. Moje molitve, samome sebi, uslišane su pa sam tako i svojim očima ugledao tu savanu o kojoj vam iznad nisam htio lagati. Dalo bi se tu provesti nekoliko dana i odmarati, ne bih se žalio i ne bi mi ništa falilo. Zelenilo, bazen s pogledom na savanu, bungalovi i životinje koje okolo slobodno trčkaraju.

Neki bi sigurno preispitivali sigurnost ovoga mjesta s obzirom na to da ograda ne postoji i činjenicu da te apsolutno ništa ne dijeli i/ili štiti od npr. gladnog lava. O tome sam razmišljao i ja, od samog trenutka dolaska u ovaj lodge. Ta sumnja iznenada je splasnula kada sam ispred sebe ugledao, kao steroidima napumpanog i od stijene odvaljenog, rendžera. Brčići, tri različita maskirna uzorka i LA znak na kapi? Ozbiljno smo ga doživjeli kada smo vidjeli da u ruci drži jebeni AK-47.

Odmah sam nabacio spiku, iskoristio invalidski šarm i lijepe oči. Zaboravio sam tipu ime, ako sam ga ikada i znao, ali je bio super. Vodi nas na vidikovac s kojeg se pruža još bolji pogled i priča nam o svom životu i poslu. Živi blizu Viktorijinog jezera, a ovdje je došao raditi kako bi prehranio obitelj. On je ovdje kratko i jasno - alfa i omega. U jednoj smjeni čuva lodge od nepozvanih gostiju dok je u drugoj rendžer i čuva životinje od krivolovaca. Ja ne bih bio ja da ga nisam izrešetao s milijardu pitanja. Rekao mi je da od životinja najviše poštuje lava. Razloga se, nažalost, ne sjećam. Čovječe, nisam napisao ni prvu stranicu, a već četvrte stvari se ne sjećam?

Vraćamo se na mjesto susreta, pozdravljamo se i koristim trenutak za fotku!

Safari!

Trpamo se u džip, a cure koriste zadnji trenutak za gledanje Lion Kinga. Što je to s curama i tim crtićem!? Obukao sam se lagano, iako je još rano ujutro i prohladno je. Znam da će ubrzo zakuriti na 30 pa želim prolongirati zakuhavanje. Osim toga, noge su mi i dalje natečene, doduše, nešto manje nego dan ranije. To me itekako psihički smiruje.

Pametniji za jučerašnji dan safarija, vežemo mi noge već na startu. Dolazi Thomas, dobivamo lunch pakete i krećemo na naš drugi dan safarija! Akacije mi, već na samome početku, uljepšavaju dan. Pitam se, što nije već dovoljno dobar? Prolazimo baru koja je neobično crvene boje, susrećemo velikog zbunjenog guštera i dolazimo do hijene koja sama leži sjeni grma.

Čini nam se, na prvu, kao ona od sinoć, ali približivši se bliže, uočavamo da ova hijena nije dobro. Ne izgleda dobro, ne diše dobro, možda je nastradala, a možda je bolesna. Nemamo što, nažalost joj ne možemo pomoći. Nemamo izbora i nastavljamo dalje. Tako očito mora biti – zaključujemo i teška srca prihvaćamo proces........

© Večernji list - Blog


Get it on Google Play