We use cookies to provide some features and experiences in QOSHE

More information  .  Close
Aa Aa Aa
- A +

Dozvolite da vam malo razbijem iluzije

3 0 0
05.03.2021

Evo, neki dan otvorili terase kafića, a Hrvati navalili ko da su ih lanca pustili. Otvorim Face, a ono sve vrvi fotkama šalica kave na stolovima, uz neizostavni hešteg 'napokon'. Da me krivo ne shvatite, drago je meni da će ljudi koji drže te kafiće napokon dobiti priliku nešto zaraditi ali nije mi, eto, jasno kako toliko ljudi odjednom ima vremena visiti s društvom na kavi... ili na čemu već. Svi ti kafići puni tijekom radnog vremena. Je, znam baš sam partibrejker.

No da uz to ne ispadnem i licemjer reći ću da sam i ja uspjela popiti jednu brzinsku, petnaestminutnu, između odlaska s posla i vođenja mojih curica iz vrtića. Znate one cuge kod kojih čim vam donesu odmah kažete 'a mogu Vam odmah platiti?' E, takva. Kad imate klince vrtićke dobi kao ja, a još ste i bez baka servisa i imate muža čije radno vrijeme postoji na tamo nekakvom ugovoru o radu, ali u stvarnosti se svodi na 'dođem doma kad stignem sve obaviti', odlasci na cugu su vam više teorijski koncept nego stvarnost.

Možete, doduše, otići – s djecom. Ima i to svojih draži, posebno ako imate dijete koje se zna lijepo izražavati za svoje godine, poput moje Prve, pa onda malo i popričate dok pijete nekakav sokić s njima. Ali, čak i supermegadobro odgojena djeca fascinantne razine koncentracije ne mogu dugo sjediti na istom mjestu, pogotovo ne bez nekakve zanimacije u vidu igračke ili slikovnice. I imaju naviku brzo popiti što god ste im naručili. I onda slijedi ono:
- Mama... ja sam završila i sad mi je dosadno. Idemooooo?

... a vi ste tek negdje došli do pola svoje cuge.
-........

© Večernji list - Blog


Get it on Google Play