Bio jednom jedan Siniša Kovačević |
Kada je 1998. donet zloglasni Šešeljev Zakon o javnom informisanju sa drakonskim novčanim kaznama za medije koji su za 24 sata pred sudijom za prekršaje morali da dokazuju objavljene tvrdnje, čak i prenete izjave iz stranačkih saopštenja, sprovodio ga je - pogodite ko - ministar informisanja Aleksandar Vučić, koji je tada isto voleo slobodne medije kolko i danas. Dakle, neizmerno!
Podijeli
Oglas
Kažu da je medije zamrzeo još kada mu nije pošlo za rukom da postane novinar, jerbo je bio netalentovan za profesiju koja traži istinu, istinu i samo istinu, a to i jeste bila okolnost koja je zeznula vaskoliku Srbiju - da je Vučić postao novinar danas bi bio upamćen samo kao loš novinar, i uzeo leba iz usta kolegijumu Informera, što i ne bi bila neka velika šteta za srpstvo i građanstvo u celini.
Ovako, postao je Vučić, a postati Vučić je katastrofa globalnih razmera za sve koji nisu Vučić, osobito za medije.
I od usvajanja Zakona o javnom informisanju 20. oktobra 1998. do 15. februara 2001. godine, kada je i zvanično ukinut, mediji su kažnjeni 67 puta, u ukupnom iznosu od 30 miliona dinara, odnosno približno 2,5 miliona tadašnjih nemačkih maraka.
Oglas
Najviše su kažnjavani Danas, Glas javnosti, Blic i Dnevni telegraf, koji je pod tim zakonom ugašen, a vlasnik Slavko Ćuruvija ubijen.
Tehnologija Zakona o javnom informisanju, kako su tih godina konstatovali u redakciji Danasa, bila je sledeća: tužba po pravilu dolazi nakon 20 časova uveče, kad su u redakciji samo dežurni urednik i dežurni novinar, suđenje je zakazano za sutradan u 11 časova (najzgodnije je da to bude petak, jer Služba društvenog knjigovodstva, gde treba da se uplati kazna ima subotom kraće radno vreme), presuda stiže sledećeg dana, pa ostaje samo nekoliko........