Sjedinjene Američke Države (SAD) imaju problem s dostupnošću vatrenog oružja. Vijesti o pucnjavi u nekoj srednjoj školi više nikoga ne iznenađuju previše. Pa ipak, politički atentati, još pritom na bivšeg predsjednika koji se ponovno kandidira za najvišu javnu dužnost u zemlji, ponešto su rjeđi.
Politički motivirani ciljani pokušaji ubojstva nekog političkog vođe stari su koliko i ljudska povijest. Rimski su carevi često bivali žrtve asasinacije, poglavito iz redova vlastitih pristaša. Julije Cezar je na Martovske ide dobio nožem pod rebra od sebi najbližih, a povijest pamti i Julija Nepota, zadnjeg zapadnorimskog cara koji je bio priznat i na istoku carstva, kojeg su vlastiti vojnici eliminirali u Saloni, pokraj današnjeg Solina. Politički atentat može biti i sredstvo kojim se slabiji protivnik pokušava usprotivi jačemu. Možda najpoznatiji primjer je biblijska priča o Juditi koja zavodi Holoferna, zapovjednika babilonskog cara Nabukodonozora II. te mu potom odrubljuje glavu.
Premda su politički vođe u pravilu civili (u sahelskoj regiji se posljednjih godina trude preokrenuti tu navadu), politički atentati predstavljaju specifičnu vrstu politički motiviranog nasilja koja, iako se zna svrstavati pod terorističke čine, to, strogo uzevši, ipak nije. Naime, teroristički napadi za cilj imaju sijanje panike i straha te stoga napadaju civilne objekte i civilne žrtve, poput vlakova, zrakoplova, autobusnih kolodvora i slično. Atentati pak imaju za cilj eliminirati točno određenu........