Krenimo od odabira datuma izbora. Zakonski je doista dopušteno odrediti bilo koji dan u tjednu, koji time postaje neradni dan. No, dosad je, osim 2000. godine (ustvari i 1990., prvi krug je bio 22. i 23. travnja, a drugi 6. i 7. svibnja, oba puta u nedjelju i ponedjeljak) razvijena praksa da se za datum izbora odabire nedjelja.
Odabir srijede otvara pitanje hoće li poslodavci trebati tretirati tu srijedu jednako kao i neradnu nedjelju sukladno zadnjim izmjenama zakona o radu, a činjenica da utorak i srijeda (izvan zemlje se uvijek glasuje dva dana) nisu neradni dani u inozemstvu, bitno će otežati izlazak na birališta biračima koji ne žive u Hrvatskoj. Dapače, moglo bi se reći kako to već spada u kategoriju svjesnog suzbijanja pristupa biralištima za neku kategoriju birača. Potonji detalj u izravnoj je suprotnosti s predsjednikovim velikim fokusom na BiH i politička pitanja koja muče Hrvate u BiH, koji je bio razvio posljednjih godina. Doduše, ne treba sumnjati da će u toj zemlji, u krajevima gdje su na vlasti HDZ BiH i srodne stranke, doći do još nekog kreativnog rješenja koje će te dane učiniti neradnima.
Kome odgovara baš ta srijeda, izrazito rani datum od onih koji su predsjedniku bili na raspolaganju? Oporba je zazivala što skorije izbore, no kada se sagleda kompleksna situacija oko dogovora o zajedničkom izlasku centra, lijevog centra i ljevice, dogovor oko točkastih, parcijalnih i inih koalicijskih aranžmana, može se reći da raniji datum ustvari odgovara stranci na vlasti. Društvene mreže su nakon objave datuma zaključile kako zbog srijede neće biti moguće organizirati autobuse s biračima, no valja podsjetiti da famozni organizirani prijevoz birača (što se u prvom redu odnosi na SDSS, a potom i na HDZ) ima efekt prvenstveno na lokalnim izborima, a ne na parlamentarnima.
Kome se to silno žuri na izbore, žuri ostati na vlasti ili ju ponovno osvojiti? Neki će reći da se Plenkoviću žurilo izglasovati i zaprisegnuti Turudića ne bi li spriječio Kövesi u šnjofanju koje bi moglo doći do vrha stranke i (pre)blizu njemu. Drugi će pak reći da je Milanović nervozan jer se boji da bi Turudić s dna ladice mogao izvući slučajeve koji će doći (pre)blizu predsjedniku i vrhu njegove bivše/sadašnje/buduće stranke. Vrijeme će pokazati. Za dobrobit države, nadajmo se da su oba dojma pogrešna.
Ponovimo, nedjelja nije propisana, no postala je praksa. Nigdje nije propisano da bi predsjednik tražio kakve potpise zastupnika pri određivanju mandatara, no otkad je Mesić s tom praksom bio započeo, njegovi su ju nasljednici........