Institucije koje vode nazvali su 'morskim bolnicama' i time zapravo formirali neku vrstu zagovaračko-lobističke inicijative. Koliko je poznato, prve takve u javnom sektoru - ako ne računamo lobiste koji za svoj zavičaj mahom burgijaju skrovitim, a najčešće stranačkim kanalima.

Ovdje je sve relativno jasno i sasvim javno: sve bolnice ispod Svetog Roka, a posebno ona splitska kao jedini tercijarni centar koji u svakom trenutku opslužuje gotovo milijun stanovnika te još tri milijuna turista u ljetnim mjesecima, ozbiljno kubure s osnovnim pretpostavkama za funkcioniranje.

Jer ako nemaju 'kadra, opreme i prostora' kao što govore, lako je za zaključiti - a to je i zapravo istina - da se oslanjati mogu jedino na stručnost i entuzijazam u 'softverskom' i tešku improvizaciju u 'hardverskom' dijelu svog posla.

Dakako da se i u drugim dijelovima istog sustava može naići na slične probleme, ali čini se da oni nigdje nisu tako vidljivi, koncentrirani i sustavni kao upravo u Dalmaciji. Hitni prijemi bolnica diljem zemlje, recimo, često su zagušeni navalom nehitnih slučajeva puknuća nokta ili upaljenog grla, ali kada se to usred ljeta dogodi u bolnicama koje obrađuju četiri puta više slučajeva u odnosu na brojku za koju su kalibrirane, sasvim je jasno da negdje mora doći do puknuća.

Kakvi su mogli biti, petero ravnatelja dalmatinskih bolnica, rekli bismo, u svojim su istupima još i bili diplomatski suzdržani.

Klinički bolnički centar (KBC) Split doista opslužuje gotovo milijun ljudi, i to u redovnim uvjetima: osim Dalmatinaca tu se liječi i dobar dio Hercegovine, dakako uz horde turista jer ovaj grad godišnje ih posjeti preko milijun, ovu županiju tri do četiri milijuna, a cijelu Dalmaciju gotovo polovica od dvadesetak milijuna stranaca koji prijeđu granicu Hrvatske i direktno donose gotovo 20 posto nacionalnog BDP-a.

Pritom treba voditi da se u slučaju Dalmacije radi o specifičnom području koje s jedne strani ima........

© tportal