komentar damira petranovića 'Specijalni izvještaj' iz Drniša kasni: Luka je mrtav, a mi gledamo reprizu horora |
Distopijski koncept o 'prevenciji zločina' zapravo je preuzet iz priče Philipa K. Dicka iz 1956. godine, a za potrebe filma je, dakako, prerađen i nadograđen, pa u dramatičnom razvoju događaja otkrivamo da naoko savršeno postavljen sustav ipak može imati glitch, i tehnološki i ljudski: s jedne strane može se pojaviti bug koji tvorci ne prepoznaju, nego i dalje slijepo slijede pravila postupanja uvjereni u njegovu nepogrešivost.
S druge strane, dakako, sustav na koncu ipak održavaju ljudi, a oni znaju biti pokvareni i manipulativni, pogotovo kada se na kocki nađe njihov vlastiti – pa u kulminaciji filma stiže spoznaja da 'pretkriminalni' koncept više nema stopostotnu pouzdanost. Program se stoga gasi, a svi dotad osuđeni 'budući kriminalci' puštaju se na slobodu.
Hrvatsko pravosuđe nikada neće smjeti, moći i biti sposobno uvesti koncept iz 'Minority reporta' te svoj posao odrađivati unaprijed, niti se to od njega očekuje. No da bi se napokon moglo dovesti na malo pristojniju razinu na kojoj prosječni građanin ove zemlje neće morati osjećati fizičku ili egzistencijalnu ugroženost zbog njegova (ne)rada – e, to je bogme onaj dosadni film koji bismo morali svakodnevno gledati.
Iza svakog sustava stoje ljudi
Samom 'pravosuđu' u Hrvatskoj se znaju pripisivati gotovo pa ljudske karakteristike i promatra ga se kao autonoman organizam koji živi neki svoj život i samo što ne progovori. Slično 'turizmu', i s njime ljudi vole raspravljati i polemizirati, hvaliti ga i kuditi, kovati ga u zvijezde ili nabacivati se na njega drvljem i kamenjem, gotovo nesvjesni da, kao i uvijek, iza svakog sustava uvijek stoje obični ljudi.
I da svaki sustav može imati neki svoj glitch ili bug, što ne mora biti problem ako se na vrijeme prepozna i barem pokuša promijeniti. No ako taj sustav iz godine u godinu i iz........