Bespoštedno novinarstvo ne financiraju vlasti, bespoštedno novinarstvo financiraju čitatelji. Podržite Telegram. Više o pretplati saznajte ovdje.
“Pitaj djecu za koga ćemo glasat”, najmudrija je rečenica koju je moja pokojna baka ikad izrekla. Mojeg djeda ona bi tako uputila svaki put kad su se trebali održati neki izbori. To pokazuje svijest o vlastitim ograničenjima u poznim godinama, ali i snagu da prepustiš pozornicu drugima, mlađima od sebe.
Kocka za pečenje SPAR 0,69 €
0,89 € -22% Saznaj više Krafna SPAR razne vrste 1,59 €
već od Saznaj više Mortadela s pistacijom DESPAR 7,99 €
10,89 € -26% Saznaj više Toaletni papir S-BUDGET 1,99 €
2,39 € -16% Saznaj više Suncokretovo ulje Tena 1,29 €
1,49 € -13% Saznaj više Vino Roso Plavac Barrique 3,49 €
7,29 € -52% Saznaj više Žu-Žu sa sezamom S-BUDGET 1,79 €
2,59 € -30% Saznaj više Umak Besciamella DESPAR 0,79 €
0,99 € -20% Saznaj više Svježa jaja SPAR 1,99 €
2,99 € -33% Saznaj više Jogurt S-BUDGET 3,6% m.m. ili 1,0% m.m. 0,79 €
Saznaj više Kapsule za kavu DESPAR PREMIUM razne vrste 2,15 €
2,79 € -22% Saznaj više Keks DESPAR mliječna čokolada 1,99 €
2,49 € -20% Saznaj više Kocka za pečenje SPAR 0,69 €
0,89 € -22% Saznaj više Krafna SPAR razne vrste 1,59 €
već od Saznaj više Mortadela s pistacijom DESPAR 7,99 €
10,89 € -26% Saznaj više Toaletni papir S-BUDGET 1,99 €
2,39 € -16% Saznaj više Suncokretovo ulje Tena 1,29 €
1,49 € -13% Saznaj više Vino Roso Plavac Barrique 3,49 €
7,29 € -52% Saznaj više Žu-Žu sa sezamom S-BUDGET 1,79 €
2,59 € -30% Saznaj više Umak Besciamella DESPAR 0,79 €
0,99 € -20% Saznaj više Svježa jaja SPAR 1,99 €
2,99 € -33% Saznaj više Jogurt S-BUDGET 3,6% m.m. ili 1,0% m.m. 0,79 €
Saznaj više Kapsule za kavu DESPAR PREMIUM razne vrste 2,15 €
2,79 € -22% Saznaj više Keks DESPAR mliječna čokolada 1,99 €
2,49 € -20% Saznaj više Kocka za pečenje SPAR 0,69 €
0,89 € -22% Saznaj više Krafna SPAR razne vrste 1,59 €
već od Saznaj više Mortadela s pistacijom DESPAR 7,99 €
10,89 € -26% Saznaj više Kao netko tko se zalaže da se svima odrekne pravo glasa u posljednjih 18 godina života, kad već isto radimo mladima u njihovih prvih 18 godina, mislio sam da ću biti otvoreniji prema onome što dolazi od mladih. Dugo sam međutim imao zazor prema trap muzici jer sam joj nalazio stotinu mana, ali onda sam shvatio da sam ja taj koji nije primijetio da je došlo vrijeme da djecu pitam što valja.
Sretno dijete french housea
Heureka mi se dogodila kad sam pročitao istraživanje prema kojem ljudi ukus za muziku formiraju u tinejdžerskim godinama i ne postoji način da im objasnite kako je neka druga glazba bolja. Kao što je generaciji mojih roditelja rock početak i kraj, tako je meni house. Godina je 2000. i ja otkrivam house glazbu.
Potpuno sam opčinjen, svaki aspekt te muzike mi se čini naprosto savršenim. House je nastao bitno prije, ali s početkom 21. stoljeća eksplodirao je kroz novi podžanr nazvan french house. Dotad house nije bio mainstream, nijednu stvar niste mogli čuti na radiju niti su autori uopće snimali spotove za svoje pjesme. A onda je u tom desetljeću house pokorio svijet.
Ponosan sam što sam ga rano otkrio. Kako sam tad i sam DJ-ao i producirao glazbu, iz prvih redova sam pratio njegovo odrastanje i ulazak u mainstream, pa ga nekako svojatam što me čini potpuno pristranim. Iz housea se razvio EDM koji mi je bio probavljiv, ali ništa posebno.
Photo: Zeljko Hladika/PIXSELL Zeljko Hladika/PIXSELL
Boomeri za boomere
Potom je došao trap. To mi pak nikako nije sjelo. Nije mi sjelo slušanje, ali nije mi sjela ni glazbena teorija prema kojoj trap zapravo naglasak stavlja na slojevitu upotrebu doboša (snare) i činela (hi-hat) bez nekog velikog korištenja instrumenata. Brzo sam zatvorio to poglavlje. A onda me u subotu prijatelj pozvao na koncert Grše. Iduće jutro sam pak odlučio napisati ovaj tekst jer nikad nije kasno priznati da si (bio) u krivu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Najveće otkriće mi je da Hrvatska napokon proizvodi dobru glazbu. Već najmanje 25 godina domaća produkcija djeluje kao crno-bijeli televizor. Uglavnom boomeri produciraju za boomere, pa to tako i zvuči. Kao što je jednom prilikom rekao Mišo Kovač, rade glazbu koju nitko ne sluša. Lockroom, osoba koja producira za Gršu, ali i mnoge druge umjetnike, radi glazbu koju svi slušaju. A ako je ne slušate, jedini razlog je što ste prestari.
Photo: Zeljko Hladika/PIXSELL Zeljko Hladika/PIXSELL
Svijet bez wind downa
Taman kad sam stigao u Dom sportova, pametni sat me obavijestio da je vrijeme za spavanje. Bilo je 22h i to je općenito vrijeme kad se ja gasim. Kad sam međutim ušao u dvoranu, shvatio sam da nitko tu noć neće spavati. Cijela zgrada tresla se na posljednji hit iz Lockroomove radionice koji izvode njegova djevojka Miach i Grše.
Grgo luduje po pozornici sa svojim signature skokom na jednoj nozi dok Mia savršeno vlada hipnotizirajućim glasom koji djeluje kao da je vocoder u njega ugrađen. Pjesma je objavljena prije 10 dana, a cijela dvorana od nekoliko tisuća ljudi zna svaki stih napamet. Youtube kaže da već ima preko milijun pregleda.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dok se ori Fantazija, shvaćam da sam se potpuno isključio jer me prijatelj već treći put pita što da mi donese za popiti. Hipnoza. Ne samo glazbom nego otkrivenjem. Postoji svijet koji se odvija mimo nas i za vrijeme našeg wind downa, kako moj pametni sat naziva razdoblje otkad me krene slati na spavanje dok stvarno zaspem.
Photo: Zeljko Hladika/PIXSELL Zeljko Hladika/PIXSELL
Nisu stali plesati
Ogledam se po dvorani i prvo registriram ono što sam bio siguran da jedino razumijem, dob publike. Prosjek godina na koncertu uistinu nije bio viši od 18 ili 20. Pogriješio sam doduše misleći da će svi ti mladi ljudi biti pripadnici neke iste subkulture. No, među njima ima svega. I šminkera (danas se to zovu gaseri) i hip-hopera i darkera, ali i gomila normcorea.
Sva ta mladost onda odjednom krene u poganje/šutku/moshing. Bilo je toga i u moje vrijeme, ali moram priznati da energija jednostavno nije bila ovako dobra ni ovako nevina. Još jedno otkriće – vrlo malo su snimali mobitelima. Ali zato nisu stali plesati. Cijela večer u kojoj je izvedeno preko 40 pjesama i koja je trajala više od tri sata se zapravo može svesti na polovicu jednog stiha iz Fantazije – život slavim svaki dan.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Društvo je neopisivo okrutno prema mladima. Prvo nemamo nikakvo povjerenje u njih, a onda kad ga moramo imati jer su po sili zakona stekli samostalnost, ne toleriramo im pogreške. Jer mi uvijek znamo bolje. S godinama čovjek postaje konzervativniji pa misli da je sve što dolazi od mladih tek hir i da oni nemaju iskustva, da su zeleni. Ali nisu oni zeleni nego smo mi gnjili.
Photo: Zeljko Hladika/PIXSELL Zeljko Hladika/PIXSELL
Oslobodite um i pitajte mlade
A gnjili smo jer smo se prestali igrati. Kako kaže G.B. Shaw, nismo se prestali igrati jer smo ostarjeili nego smo ostarjeli jer smo se prestali igrati. Zanimljivo je da su u engleskom i njemačkom jeziku riječi za igranje i sviranje iste – play / spielen. Glazba je igra i razlog zašto ste ostarjeli je što se više niste spremni igrati novim igračkama niti slaviti život svaki dan. Još gore od toga je što mlade koji nam rado i strastveno pokazuju novosti odbacujemo jer mi već znamo što je najbolje.
Kad biste si dali priliku proučiti te novotarije, shvatili biste da se u njima ogleda ono staro što vi volite, samo u drugom obliku. U Lockroomovoj produkciji prepoznajem brojne house elemente, a teme koje su mučile nas kao tinejdžere jednako tako zaokupljaju i one koji su tinejdžeri danas. Stoga, ako želite znati što valja, oslobodite um i pitajte mlade. Razmislite o tome u superizbornoj godini, možda bi trebalo pitati Gršu, Miach i Lockrooma za koga glasati.
Članak se nastavlja ispod oglasa
“Pitaj djecu za koga ćemo glasat”, najmudrija je rečenica koju je moja pokojna baka ikad izrekla. Mojeg djeda ona bi tako uputila svaki put kad su se trebali održati neki izbori. To pokazuje svijest o vlastitim ograničenjima u poznim godinama, ali i snagu da prepustiš pozornicu drugima, mlađima od sebe.
Kao netko tko se zalaže da se svima odrekne pravo glasa u posljednjih 18 godina života, kad već isto radimo mladima u njihovih prvih 18 godina, mislio sam da ću biti otvoreniji prema onome što dolazi od mladih. Dugo sam međutim imao zazor prema trap muzici jer sam joj nalazio stotinu mana, ali onda sam shvatio da sam ja taj koji nije primijetio da je došlo vrijeme da djecu pitam što valja.
Heureka mi se dogodila kad sam pročitao istraživanje prema kojem ljudi ukus za muziku formiraju u tinejdžerskim godinama i ne postoji način da im objasnite kako je neka druga glazba bolja. Kao što je generaciji mojih roditelja rock početak i kraj, tako je meni house. Godina je 2000. i ja otkrivam house glazbu.
Potpuno sam opčinjen, svaki aspekt te muzike mi se čini naprosto savršenim. House je nastao bitno prije, ali s početkom 21. stoljeća eksplodirao je kroz novi podžanr nazvan french house. Dotad house nije bio mainstream, nijednu stvar niste mogli čuti na radiju niti su autori uopće snimali spotove za svoje pjesme. A onda je u tom desetljeću house pokorio svijet.
Ponosan sam što sam ga rano otkrio. Kako sam tad i sam DJ-ao i producirao glazbu, iz prvih redova sam pratio njegovo odrastanje i ulazak u mainstream, pa ga nekako svojatam što me čini potpuno pristranim. Iz housea se razvio EDM koji mi je bio probavljiv, ali ništa posebno.
Potom je došao trap. To mi pak nikako nije sjelo. Nije mi sjelo slušanje, ali nije mi sjela ni glazbena teorija prema kojoj trap zapravo naglasak stavlja na slojevitu upotrebu doboša (snare) i činela (hi-hat) bez nekog velikog korištenja instrumenata. Brzo sam zatvorio to poglavlje. A onda me u subotu prijatelj pozvao na koncert Grše. Iduće jutro sam pak odlučio napisati ovaj tekst jer nikad nije kasno priznati da si (bio) u krivu.
Najveće otkriće mi je da Hrvatska napokon proizvodi dobru glazbu. Već najmanje 25 godina domaća produkcija djeluje kao crno-bijeli televizor. Uglavnom boomeri produciraju za boomere, pa to tako i zvuči. Kao što je jednom prilikom rekao Mišo Kovač, rade glazbu koju nitko ne sluša. Lockroom, osoba koja producira za Gršu, ali i mnoge druge umjetnike, radi glazbu koju svi slušaju. A ako je ne slušate, jedini razlog je što ste prestari.
Taman kad sam stigao u Dom sportova, pametni sat me obavijestio da je vrijeme za spavanje. Bilo je 22h i to je općenito vrijeme kad se ja gasim. Kad sam međutim ušao u dvoranu, shvatio sam da nitko tu noć neće spavati. Cijela zgrada tresla se na posljednji hit iz Lockroomove radionice koji izvode njegova djevojka Miach i Grše.
Grgo luduje po pozornici sa svojim signature skokom na jednoj nozi dok Mia savršeno vlada hipnotizirajućim glasom koji djeluje kao da je vocoder u njega ugrađen. Pjesma je objavljena prije 10 dana, a cijela dvorana od nekoliko tisuća ljudi zna svaki stih napamet. Youtube kaže da već ima preko milijun pregleda.
Dok se ori Fantazija, shvaćam da sam se potpuno isključio jer me prijatelj već treći put pita što da mi donese za popiti. Hipnoza. Ne samo glazbom nego otkrivenjem. Postoji svijet koji se odvija mimo nas i za vrijeme našeg wind downa, kako moj pametni sat naziva razdoblje otkad me krene slati na spavanje dok stvarno zaspem.
Ogledam se po dvorani i prvo registriram ono što sam bio siguran da jedino razumijem, dob publike. Prosjek godina na koncertu uistinu nije bio viši od 18 ili 20. Pogriješio sam doduše misleći da će svi ti mladi ljudi biti pripadnici neke iste subkulture. No, među njima ima svega. I šminkera (danas se to zovu gaseri) i hip-hopera i darkera, ali i gomila normcorea.
Sva ta mladost onda odjednom krene u poganje/šutku/moshing. Bilo je toga i u moje vrijeme, ali moram priznati da energija jednostavno nije bila ovako dobra ni ovako nevina. Još jedno otkriće – vrlo malo su snimali mobitelima. Ali zato nisu stali plesati. Cijela večer u kojoj je izvedeno preko 40 pjesama i koja je trajala više od tri sata se zapravo može svesti na polovicu jednog stiha iz Fantazije – život slavim svaki dan.
Društvo je neopisivo okrutno prema mladima. Prvo nemamo nikakvo povjerenje u njih, a onda kad ga moramo imati jer su po sili zakona stekli samostalnost, ne toleriramo im pogreške. Jer mi uvijek znamo bolje. S godinama čovjek postaje konzervativniji pa misli da je sve što dolazi od mladih tek hir i da oni nemaju iskustva, da su zeleni. Ali nisu oni zeleni nego smo mi gnjili.
A gnjili smo jer smo se prestali igrati. Kako kaže G.B. Shaw, nismo se prestali igrati jer smo ostarjeili nego smo ostarjeli jer smo se prestali igrati. Zanimljivo je da su u engleskom i njemačkom jeziku riječi za igranje i sviranje iste – play / spielen. Glazba je igra i razlog zašto ste ostarjeli je što se više niste spremni igrati novim igračkama niti slaviti život svaki dan. Još gore od toga je što mlade koji nam rado i strastveno pokazuju novosti odbacujemo jer mi već znamo što je najbolje.
Kad biste si dali priliku proučiti te novotarije, shvatili biste da se u njima ogleda ono staro što vi volite, samo u drugom obliku. U Lockroomovoj produkciji prepoznajem brojne house elemente, a teme koje su mučile nas kao tinejdžere jednako tako zaokupljaju i one koji su tinejdžeri danas. Stoga, ako želite znati što valja, oslobodite um i pitajte mlade. Razmislite o tome u superizbornoj godini, možda bi trebalo pitati Gršu, Miach i Lockrooma za koga glasati.
Za neograničeno čitanje Telegrama i podršku istraživačkim serijalima, pretplatite se na Telegram.
Već imam pretplatu
neograničen pristup svim člancima najkvalitetnijih novinara u Hrvatskoj
premium iskustvo čitanja s manje oglasa i specijalnim newsletterima
posebni popusti na top knjige, predstave, muzeje i streaminge
login
who are we?
contact us
qosheapp
Toi Staff
Gideon Levy
Belen Fernandez
Andrew Mitrovica
Mort Laitner
Rami G Khouri
Ali Fathollah-Nejad
Nikkei Editorial
visit website
