Krleža ga se smrtno bojao, Staljin mu otvorio dušu, Tito ga bacio u tamnicu. Nestvarni život Milovana Đilasa, princa Politbiroa |
Bespoštedno novinarstvo ne financiraju vlasti, bespoštedno novinarstvo financiraju čitatelji. Podržite Telegram. Više o pretplati saznajte ovdje.
Politički pad Milovana Đilasa 17. siječnja 1954. bio je za liberalnu ljevicu Jugoslavije, pa tako i Zagreba i Hrvatske, “šok, slom tihe nade u mogućnost oslobađanja političkog prostora od dogmatskog pritiska, od neprikosnovenosti politbiroovske jedinoispravnosti”.
Mozzarella light SPAR Vital 1,19 €Tako je četiri desetljeća kasnije, na dan Đilasove smrti 22. travnja 1995. godine, zapisao Zdravko Malić, profesor zagrebačkog Filozofskog fakulteta i jedan od rijetkih intelektualaca čiji su dnevnički zapisi iz tog vremena javno dostupni.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Maknite ovaj oglas
Đilas je pokopan dva dana kasnije u Podbišću na Tari, pod Kolašinom u Crnoj Gori. Okupilo se nekoliko stotina ljudi, ali nitko iz vlasti. “Svatko je mjerio svoje ćutanje, njegov sadržaj, svoju riječ i pogled. Oko mrtvog Đilasa bila je prikrivena, žestoko podijeljena Crna Gora”, zabilježio je o pogrebu crnogorski pisac i novinar Borislav Jovanović.
Bio je rasrbljivač Crnogoraca
Neki su Đilasa ispraćali kao Crnogorca, drugi kao Srbina. Nekima je bio revolucionar i partizan, ministar za Crnu Goru. Dio je smatrao da se Đilas iskupio za “grešni udeo u rasrbljivanju Crnogoraca”, da je (p)ostao Srbin.
Jedna je žena naricala: “Milovane! Grdna rano, bez prebola… Nekad glavo Crne Gore!” Dio je smatrao Goli otok njegovim krimenom. Svećenik na pogreb........