Bespoštedno novinarstvo ne financiraju vlasti, bespoštedno novinarstvo financiraju čitatelji. Podržite Telegram. Više o pretplati saznajte ovdje.

Politički pad Milovana Đilasa 17. siječnja 1954. bio je za liberalnu ljevicu Jugoslavije, pa tako i Zagreba i Hrvatske, “šok, slom tihe nade u mogućnost oslobađanja političkog prostora od dogmatskog pritiska, od neprikosnovenosti politbiroovske jedinoispravnosti”.

Tako je četiri desetljeća kasnije, na dan Đilasove smrti 22. travnja 1995. godine, zapisao Zdravko Malić, profesor zagrebačkog Filozofskog fakulteta i jedan od rijetkih intelektualaca čiji su dnevnički zapisi iz tog vremena javno dostupni.

Članak se nastavlja ispod oglasa

Maknite ovaj oglas

Đilas je pokopan dva dana kasnije u Podbišću na Tari, pod Kolašinom u Crnoj Gori. Okupilo se nekoliko stotina ljudi, ali nitko iz vlasti. “Svatko je mjerio svoje ćutanje, njegov sadržaj, svoju riječ i pogled. Oko mrtvog Đilasa bila je prikrivena, žestoko podijeljena Crna Gora”, zabilježio je o pogrebu crnogorski pisac i novinar Borislav Jovanović.

Bio je rasrbljivač Crnogoraca

Neki su Đilasa ispraćali kao Crnogorca, drugi kao Srbina. Nekima je bio revolucionar i partizan, ministar za Crnu Goru. Dio je smatrao da se Đilas iskupio za “grešni udeo u rasrbljivanju Crnogoraca”, da je (p)ostao Srbin.

Jedna je žena naricala: “Milovane! Grdna rano, bez prebola… Nekad glavo Crne Gore!” Dio je smatrao Goli otok njegovim krimenom. Svećenik na pogreb........

© Telegram