We use cookies to provide some features and experiences in QOSHE

More information  .  Close
Aa Aa Aa
- A +

Kao mala je htjela izučavati lavove, ali ih u Samoboru nije bilo. Sada radi svjetska istraživanja o Covidu

2 0 19
19.02.2021

Izazovna 2020. bacila nas je na koljena, obeshrabrila, testirala našu izdržljivost i strpljenje. Kako bismo vas inspirirali i vratili vjeru u bolju budućnost, donosimo vam priče ljudi koji su našli načina da nadiđu prepreke. Nisu se predali ni kad je bilo najteže. Svojom upornošću pokazali su da svijet boljih mogućnosti postoji

Nakon sjajnih saznanja tima znanstvenika o misterioznom COVID-u, u medijima je snažno odjeknula vijest da je velik doprinos istraživanju dala i naša znanstvenica, dr. sc. Lucija Klarić, Samoborka koja već sedam godina živi u Škotskoj gdje radi na uglednom Institutu za Genetiku i Molekularnu Medicinu, pri odjelu za Genetiku čovjeka na Sveučilištu u Edinburghu.

U jeku epidemije COVID-19 još jednom smo se uvjerili u važnost znanosti te nas je ova epidemija ponovno podsjetila koliko je važno promicati znanost. To jako dobro zna i Lucija koja se još kao dijete zaljubila u biologiju i informatiku, a svoju strast prema objema znanostima živi od 0 do 24 – radom na Sveučilištu i mentorirajući nove naraštaje prirodoslovaca.

U tri riječi Lucija sebe opisuje kao znatiželjnu, snalažljivu i upornu i čini se da ova definicija najsažetije opisuje njezin životni put – od djevojčice koja je obožavala životinje te sanjala o zoologiji do računalne biologinje čiji je rad prije nekoliko mjeseci objavljen u uglednom znanstvenom časopisu Nature.

“Nakon Osnovne škole Samobor, završila sam XV. gimnaziju u Zagrebu pa upisala molekularnu biologiju na Biološkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu. Kao djevojčica jako sam voljela životinje, uvijek sam prilazila psima lutalicama na ulici i susjede znala isključivo po imenima njihovih pasa. Tako da sam kao mala htjela raditi nešto sa životinjama, ali nisam htjela biti veterinar jer se oni bave samo bolesnim životinjama. S nekih 5, 6 godina s roditeljima sam gledala film Bogovi su pali na tjeme i tada prvi puta čula termin zoologija”, prisjeća se.

Tada je pomislila da bi, kad odraste, htjela promatrati ponašanje životinja. Krajem osnovne škole, kaže, shvatila je da u Hrvatskoj nema lavova, tigrova ili majmuna koji su prema njezinom tadašnjem saznanju iz dokumentaraca bili glavni predmet promatranja, pa se vrlo zabrinuto obratila roditeljima. Oni su je utješili, rekli su joj da postoji studij biologije i da možda nema lavova i majmuna, ali da u Hrvatskoj imamo vukove i Jadransko more te da se može baviti biologijom mora.

No, to nije bila jedina Lucijina strast. “Kroz srednju školu više sam naginjala prema studiju gitare jer sam paralelno pohađala srednju školu iz gitare tako da sam na kraju išla na prijemni i za gitaru i za biologiju. Jedan od ta dva prijemna prošao je puno bolje pa sam nakon razgovora s obitelji odabrala molekularnu biologiju, iako mi tada još nije bilo potpuno jasno što je to”, govori.

Nakon godinu dana studiranja shvatila je da ju obitelj poznaje puno bolje nego što je ona poznavala sebe samu. “Istraživanje i razumijevanje svijeta oko sebe, razumijevanje kako život funkcionira na osnovnoj razini procesa u stanici me od tog trenutka nije prestalo fascinirati. Nakon četiri godine studija morali smo odabrati konačno usmjerenje i odabrala sam računalnu biologiju”, priča dodajući da je tako uspjela uživati u svemu što voli.

“Još od osnovne škole voljela sam programirati. Imali smo odličnu informatiku pa sam u 4. razredu krenula programirati u Logo-u, programskom jeziku za djecu gdje se pomoću male kornjače koja crta oblike uči programirati, pa se računalna biologija činila kao dobra kombinacije dvije ljubavi – biologije i programiranja”, kaže.

Ostatak je, nastavlja, nekako došao sam po sebi, neplanirano. “Zapravo je bio određen samim odabirom studija. Kao molekularni, a osobito računalni biolog, nisam imala puno izbora na tržištu rada. Jedini poslovi koji su se povremeno pojavljivali bile su pozicije znanstvenih novaka pa sam tako završila u znanosti”, kaže.

U to vrijeme nije razmišljala o odlasku iz Hrvatske. Naime, dobila je posao u privatnoj istraživačkoj instituciji Genos u kojoj su tada dobili europski projekt koji se bavio razvojem statističkih metoda za analizu bioloških podataka.

Sve su se kockice slagale jedna za drugom. Kao da su je neke više sile usmjeravale da se bavi onim što najviše voli – biologijom i informatikom – te ima priliku biti dijelom STEM zajednice. STEM je akronim kojeg čine početna slova četiriju područja (science, technology, engineering i mathematics), no sam pojam obuhvaća puno šire područje djelovanja. U grane znanosti u koje zadire spadaju i fizika, kemija, biologija, matematika, statistika, inženjerstvo, biokemija, računarstvo… Pa i računalna biologija, Lucijina velika ljubav.

“Iako se sam pojam čini dosta usko specijaliziran, računalna biologija pokriva relativno širok spektar različitih područja. Ukratko, ona pokriva bilo koja istraživanja koja uključuju primjenu računalnih baza podataka, programiranja i statistike na biološka ili medicinska pitanja i podatke”, pojašnjava mlada znanstvenica.

Tako u računalnu biologiju, dodaje, spada i bioinformatika gdje se uspoređuju DNA sekvence unutar iste ili između različitih vrsta, kako bismo bolje razumjeli osnovne biološke procese ili evoluciju. Tu spada i računalna biofizika gdje se, između ostaloga, modelira ponašanje proteina (primjerice, kako pojedine mutacije u DNA utječu na strukturu proteina ili njegovu interakciju s drugim proteinima), biostatistika gdje se dizajniraju i skupljaju podaci o kliničkim istraživanjima ili traženja molekula koje pomažu za........

© Telegram


Get it on Google Play