We use cookies to provide some features and experiences in QOSHE

More information  .  Close
Aa Aa Aa
- A +

Centar iz krivog vremena: Cavsi ne žele Drummonda, usprkos elitnim brojkama. U čemu je stvar?

4 0 0
18.02.2021

Umjesto uobičajenog meandrirajućeg uvoda započnimo naše ovotjedno druženje malenom vježbom kojom ćemo naglasiti važnost konteksta. U tablici možete vidjeti Per 36 statse za dva igrača. Uzeo sam Per 36 kako bih anulirao diskrepanciju u broju odigranih minuta. Premda nisam ljubitelj skaliranja statistike na 36 minuta, ovaj put to mi ima smisla pošto su obojica igrača starteri. Dakle:

Igrač A je, pretpostavljam da ste pogodili, Andre Drummond. Ako niste, zabrinite se — na uvodnoj ilustraciji je njegova slika, čovjeka se spominje u opremi teksta, samo što nismo veliki X stavili na njegovu čelenku. No, tko je misteriozni Igrač B, čovjek čije su brojke jako slične Drummondovim ovogodišnjima? Nitko drugi do najveći šampion svih vremena, jedanaesterostruki NBA prvak, čovjek po kojemu trofeji nose ime, lik s najboljim smijehom na svijetu — gospodin Bill Russell. Konkretno, radi se o njegovoj sezoni 1961./62. kada je proglašen MVP-jem lige i u kojoj su njegovi Celticsi nadoknadili 1-3 u NBA finalu da bi uzeli naslov u sedmoj utakmici protiv Lakersa, u kojoj je Russell ubacio 30 poena uz 40 skokova i četiri asista, gađajući 14/17 iza linije slobodnog u 53 odigrane minute utakmice.

Promatramo li sirove brojke, mogli bismo reći kako je Drummond u istoj kategoriji kao i slavni Hall of Famer, ali jednom kad stavimo njihov učinak u kontekst — kako u povijesni, tako i u timski — postaje jasno zašto je Russell konsenzusom smatran jednim od top 10-15 igrača svih vremena, dok je Andre Drummond… pa… Andre Drummond.

Drummond ostaje igrač koji je — unatoč svojim brojkama, unatoč dva All-Star nastupa — zamjetan samo u svojoj neprimjetnosti

Ne treba previše trošiti riječi na Russellovu igru. Njegov primarni učinak bio je na defenzivnom kraju terena na kojem je komandirao obranom, lijepio blokade i hvatao skokove koje je outlet dodavanjima pretvarao u lagane tranzicijske poene za svoju momčad, cijelo vrijeme manipulirajući protivnicima samo kako bi ih zatvorio u clutch situacijama. U napadu je imao više uloga — završavao je tranziciju, poentirao oko elbowa i obruča, hvatao ofenzivne skokove i bio pristojan sekundarni kreator s vrha reketa. Nije bio prvi strijelac jer nije trebao biti — u hijerarhiji Kelta su Sam Jones, John Havlicek i Tommy Heinsohn bili zaduženi za trpanje, a Russell je ulogu prve opcije preuzimao tek u playoffu, u kojem su njegove brojke uvijek bile više od onih u regularnoj sezoni. Svi aspekti njegove igre bili su podređeni ekipi i proizlazili iz ekipe.

Za razliku od Drummondovih. Naš Andrija je igrač oko kojeg old skul ljubitelji basketa nekako najviše lome koplja. Po brojkama on je elita, double-double igrač koji grabi daleko najviše skokova u ligi, koji lijepi blokadu i pol po utakmici, koji je (do ove sezone) imao više nego pristojnu realizaciju za jednog centra. Po nekakvim boomerskim viđenjima košarke, Andre Drummond trebao bi biti konzistentni........

© Telegram


Get it on Google Play