We use cookies to provide some features and experiences in QOSHE

More information  .  Close
Aa Aa Aa
- A +

Kako je, nakon kukavnih devedesetih, Croatia Records opet postala ključna za glazbenu baštinu

2 0 1
19.02.2021

Odnos Croatia Recordsa prema vlastitoj baštini, i općenito prema društvenom pamćenju, zanimljiv je. Iako nema nikakve sumnje da je Jugoton odigrao ključnu infrastrukturnu i kulturološku ulogu, kako u afirmaciji domaćih izvođača, tako i u dolasku stranog zvuka na razini čitave Jugoslavije, puno važniju nego ijedna druga izdavačka kuća, pokrećući mnoge stvari pionirski, u devedesete je ušao sljedeći novu pobjedničku politiku.

Ona je pak podrazumijevala, primjerice, sukob sa Štulićem oko njegove ideje da album ‘Balegari ne vjeruju sreći’ bude objavljen na ćirilici, pa je na kraju izišao na bosančici, ali i promjenu imena te višegodišnju šutnju o prethodnom razdoblju.

Ta šutnja je djelomično prekinuta, nakon što su Fiju briju, Crni mačak i Feral music već probili led, 1997. godine, objavom kompilacije ‘Zvuk osamdesetih’, na kojoj su se našli Jugotonovi nekadašnji izvođači iz svih jugoslavenskih republika, osim Srbije. Kako je pak ta kuća objavila i kultni Paket aranžmana, kao i jedini album Šarla akrobata te prve albume Ekatarine velike i Električnog orgazma, ali i kompletnu diskografiju Idola i album Riblje čorbe, jasno je da je kompilacija bila puna rupa isključivo zbog političke odluke.

Stvari su se počele mijenjati 1999. godine, posljednje godine Tuđmanove vlasti, kad su i u toj diskografskoj kući shvatili da dolazi novo doba i zapravo se jednim izdanjem koje je do danas ostalo u sjeni i gotovo je potpuno zaboravljeno, osvrnuli na posljednje zlatno doba osamdesetih i posredno na rat, najavivši ulazak u novo doba.

To je napravio Siniša Škarica, čovjek koji je preživio sve mijene te izdavačke kuće i koji se u kasnijem razvoju stvari ispostavio službenim povjesničarem Jugotona. Kao da je i samo ime kompilacije težilo tome da ne bude pretjerano primijećena, a da se opet ne kaže kako je osvrt na proteklo vrijeme izostao, nazvana je ‘Rock ‘n’ roll: Ravno do dna i druge manje-više čudnovate pjesme (1980.-1989.)’.

Na njoj su bile sve one pjesme koje su objavljene u Jugotonu osamdesetih godina, a koje su dale naslutiti da bi se mogao dogoditi užas koji se dogodio. Od Azrine naslovne pjesme, preko Idola, Bijelog dugmeta, Filma, Haustora, Beograda, Krstića i Šapera, Zane, Partibrejkersa, Leba i soli, sve do Balaševića,........

© Telegram


Get it on Google Play