We use cookies to provide some features and experiences in QOSHE

More information  .  Close
Aa Aa Aa
- A +

Genij Johna Coopera

5 1 8
25.12.2020

Zadnja izmjena: 24. prosinca 2020.

John Newton Cooper preminuo je prije točno 20 godina, na Badnjak 2000., u 78. godini života, otprilike dva i pol mjeseca nakon što je slavna pjevačica Lulu s proizvodne trake u Longbridgeu odvezla posljednji proizvedeni primjerak klasičnog Minija. Dakako, bio je to crveni Cooper Sport.

S jedne strane bio je to prikladan trenutak, otišao je istovremeno kada i model predstavljen 40-ak godina ranije, u trenutku kada je njegova momčad dominirala svijetom Formule 1, zauvijek je promijenivši. Stigla su neka nova vremena i, mada predstavljen još za njegova života, novi će BMW-ov Mini doći na tržište sljedeće godine, ponovo u sportskim izvedbama noseći njegovo ime, no — mada u nekim aspektima sjajan — i tako temeljito udaljen od koncepata kojima se Cooper proslavio da je možda i bolje da to nije morao gledati.

Dvadeset godina nakon smrti, Cooperovo ime i dalje živi, i dalje je poznato svakom ljubitelju automobila, a i većina fanova Formule 1 zna za njega, mada se iz toga natjecanja njegova momčad povukla prije više od 50 godina. To je najbolji pokazatelj značaja, premda se u svijesti prosječnog poznavatelja utrka ime Cooper i dalje veže samo za jednu, najočigledniju od mnogih promjena koje je donijelo u ovo natjecanje.

Donijelo, kažem: mada je obljetnica Johnove smrti neposredni povod ove priče, ona ne bi bila potpuna ne prisjetimo li se još nekolicine ljudi koji su bili zaslužni za uspjeh male radionice iz londonskog predgrađa Surbitona. Počevši s njegovim ocem.

Cooperova profesionalnost u izradi i pripremi modela zapravo je stvorila novu, radikalno drukčiju trkaću scenu

Charles Newton Cooper rođen je u Parizu 1893. u putujućoj kazališnoj obitelji, ali u školi se zainteresirao za mehaniku, a nakon prakse kod Napiera, danas zaboravljene marke koja je u povijest ušla kao prva koja je na svojim trkaćim automobilima ponijela slavnu britansku trkaću zelenu nijansu, zarazio se za čitav život. U Napieru je radio na trkaćim autima velikog pionira Selwyna Edgea, ali je po izbijanju Prvog svjetskog rata primljen u Royal Army Service Corps, gdje se četiri godine usavršavao u praktičnim mehaničarskim vještinama. Nažalost, samo nekoliko tjedana prije svršetka rata, kod Valenciennesa je bio izložen djelovanju bojnih otrova te je iz vojske otpušten s trajnim invaliditetom.

To ga nije spriječilo da u miru otvori vlastitu........

© Telegram


Get it on Google Play