We use cookies to provide some features and experiences in QOSHE

More information  .  Close
Aa Aa Aa
- A +

Štivičić je bio tribun potlačenih i kralj priče, učio nas je prve lekcije o bitkama za ljude

5 1 27
15.10.2021

Valjda ne može biti gore niti ljepše bačenih kockica sudbine. U noći dok je Tena Štivičić imala premijeru svoje drame “64” u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu, umro je njen otac Ivo Štivičić – doajenčina dramskog pisanja, klesar luzerstva i otpadništva, zaštitnik marginalaca.

Članak se nastavlja ispod oglasa

Dok se jedno djelo rađalo, duša koja mu je nasljeđem udahnula život, odlazila je na daleke njive. Gazda Ivo bi blagoslovio ovakvo finale, siguran sam. Priča o ocu i kćeri, kojima su u DNK upisane strasti i umijeća pisanja i stvaranja boljeg svijeta, okrunjena je tako na najtužniji i najistinitiji mogući način.

Kuda idu divlje svinje bila je serija svjetskog kalibra

Sretnici smo ako na tajmlajnu pamtimo godine utopije našeg moderniteta. Ivo Štivičić ostavio nam je jednu od najpresudnijih. Kada se 1971. jednog dana ispod bijelog, marvelovski užarenog natpisa “Kuda idu divlje svinje” u uvodnoj špici ukazala vitka figura Crnog Roka alias Ljubiše Samardžića, u crnoj jakni, s crnim šeširom, bitničkim zulufima i šeretskim osmjehom na progonjenom licu, rođena je jedna od najvećih televizijskih serija na prostoru Jugoslavije.

A, bogme, ni svjetskih standarda nije se morala stidjeti na svom crnobijelom noirovskom licu. U produkciji RTV Zagreb, ispod rudarskih prstiju scenarista Ive Štivičića (i savršenom odgovoru instinkta redatelja Ivana Hetricha) rafalno je ukucana priča o švercerima, drskim lupežima i varalicama, otpadnicima s nagonom za preživljavanje kao jedinom imovinom. Junacima sporedne povijesti koji usred drugog velikog svjetskog klanja preziru ideologije a čuvaju duše što dalje od pakla.

Stvarao je antijunake ciničnog vremena

Tada smo, mi desetogodišnjaci, razrogačenih očiju svjedočili kako se žanrovski vestern pretače u naše atare i močvare. Tada smo krali sate pred televizorom s jedva dva programa na raspolaganju a tribun potlačenih i kralj priče Ivo Štivičić, učio nas je prve lekcije o bitkama za ljude. Od krvi i mesa, ne od krvopijskih ideologija. Danas, svi mi koji se bavimo poslom Učitelja Ive, znamo da je Crni Rok od one navlas iste sorte kao Džimi Barka iz remek-filma “Kad budem mrtav i beo” Živojina Pavlovića.

Sa željeznim vjerništvom u održivost i poslanje priče, nikad ne odustajući od žanrovskih izazova, ne prezirući ikone avantura, Ivo Štivičić je u prajmtajmovima........

© Telegram


Get it on Google Play