We use cookies to provide some features and experiences in QOSHE

More information  .  Close
Aa Aa Aa
- A +

Kakve veze ima Mirela Čavajda s 323 godine starim slučajem Kate Kozjak, spaljene kao vještice

3 1 59
18.05.2022

Uz dozvolu portala N1 prenosimo tekst Borisa Dežulovića objavljen pod naslovom ‘Vještice iz Agrama’

“Godine Gospodnje 1699., dana 4. ožujka, u Zagrebu, posve unutar zidina i bedema toga grada i u županiji zagrebačkoj, pred nama niže potpisanim izaslanicima podvrgnuta je Kata Kozjak, prema sadržaju donesene sudske odluke, strašnome mučenju.”

Članak se nastavlja ispod oglasa

I prvo prije mučenja ispitana tačku po tačku, izjavila je dobrovoljno bez mučenja da je ona očevidna vještica i to kroz godinu dana. Kaže da ju je đavao zapečatio noću u njenoj kući kad je sa svojim mužem spavala. Nadalje veli da je pred Božić imala s vragom odnošaj na postelji kao muž sa ženom, u noći kad je gospodar bolestan ležao. Nadalje veli da se time vragu obavezala da će mu služiti i s njim hodati i da će mu pomoći štetu činiti. Nadalje veli da je i ona pomagala praviti tuču iz onoga pepela koji se pravi na kvatreni petak. I to da je dvaput bila tamo gdje su tuču pravile, i da se onako spram oblaka dignu i s vragom lete. Nadalje veli da su je vještice mazale i da ju je Sabolica mazala. Kaže da mast kuhaju i da u materinoj utrobi dijete umore i uzmu, pa ga kuhaju i iz onoga prave mast na raskršću. I veli da je ona jedanput bila na raskršću kad su mast pravile. Ono da je bilo dijete postolarke Siverke. To da je bilo oko prošlog Božića.“

„Zapisnik o sudskom ispitivanju na mukama Kate Kozjak“ – koji se pred izaslanikom i zagrebačkim kapetanom Ivanom Khayllom, te zamjenikom gradskog bilježnika Đurom Skernićem, na Sudu grada Zagreba vodio od ožujka 1699., jedan je od brojnih spisa o lovu na vještice iz Kraljevskog hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arhiva, koji se danas čuvaju u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Ispitana tada uobičajenim istražiteljskim tehnikama i najsuvremenijom poligrafskom tehnologijom – od „španjolskih čizama“ i stolaca s čavlima do ljestava za rastezanja tijela i sprava za gnječenje prstiju – građanka Kata Kozjak u šest je dana ispitivanja spremno i s neobičnim entuzijazmom priznala sve što su isljednici htjeli čuti.

„Nadalje veli i izjavljuje da je tkalčevica Radićka vještica odonda otkako je i ona, jednu godinu. Veli također da su hljebarica i mesarica prave vještice, i da i one lete. Nadalje veli da je, dakako, i ona hroma peljarica na Kaptolu prava vještica. Mara joj je ime. I žena Jurja gradskog stražara je vještica. I Vajdovka je također prije nje vještica. Veli i da je snaha Lovreka Barikovića vještica, i da je svoga muža pojela, i da su sve ondje bile. Vještice su Urša Beneković Guliška koja stanuje u Harmici i udovica Kovačićeva. Isto tako Dora koja stanuje u Trnju, sestra pokojnoga Pavlice Škornjaka.“

U ostatku Zapisnika, da skratim, nesretna je Kata na spravama za „strašno mučenje“ odala časnome Sudu grada Zagreba imena svih tridesetak „kolegica“ iz zagrebačkog vještičjeg kruga. Bit će to početak masovne histerije u Zagrebu, u kojemu će u sljedećih par mjeseci, do svibnja 1699., najmanje četrnaest žena skončati odrubljene glave i izmrcvarenih tijela spaljenih na lomačama.

Masovni progon zagrebačkih vještica na izmaku sedamnaestog stoljeća značajan je za povijest hrvatskog pravosuđa i zbog toga što je, nakon stoljeća lutanja, pravosudna praksa konačno – kako bi se to reklo današnjim jezikom – usklađena sa zapadnim zakonodavstvom i europskom praksom. Kako će u svojoj glasovitoj knjizi „Ugovor s đavlom“ primijetiti hrvatski pravnik i akademik Vladimir Bayer, tada „dolazi do konačnog usklađenja načelnih shvaćanja vladajućih faktora u Hrvatskoj o zločinu čarobnjaštva sa složenim teološkim shvaćanjem toga zločina u evropskim zemljama zapadne kulture“.

Štoviše, moglo bi se reći da Hrvatska nikad prije nije bila tako ukorak s vremenom i naprednim idejama zapadnog svijeta kao tada, loveći vještice u suton sedamnaestog vijeka: masovni progon vještica iz Agrama dogodio se, recimo, samo sedam godina nakon čuvenog procesa u američkom Salemu 1692. godine.

Suđenje „vješticama iz Salema“ bilo je sam snježni vrhunac onodobne histerije, započete trideset godina ranije glasovitim procesom u engleskom Bury St. Edmundsu, gdje su dvije udovice iz Lowestofta zbog čarobnjaštva i vještičarenja osuđene na smrt. Taj proces označit će i početak blistave karijere suca Matthewa Halea, budućeg Lord Chief Justice, vrhovnog suca Engleske i Walesa. Sir Matthew Hale čak je i u ono vrijeme – a govorimo o sredini sedamnaestog stoljeća! – bio smatran konzervativnim i zatucanim. U pravosudnu povijest upisat će se, recimo, uvođenjem presedana o pravnoj nemogućnosti silovanja u braku, koji će u zapadnom pravu opstati sljedeće tri stotine godina.

Smrtnom presudom vješticama u Bury St. Edmundsu 1662. sudac Hale postavio je pravni okvir za suđenja vješticama širom onodobnog svijeta, na temelju kojega će, točno po njegovom modelu, trideset godina kasnije devetnaest žena biti obješeno u spomenutom čuvenom procesu u Salemu. I u dalekom odjeku te histerije, još četrnaest nesretnica u Zagrebu.

Članak se nastavlja ispod oglasa

I da je Hrvatska, eto, imala svog Arthura Millera onako kako se upinjala imati svoje vještice i svoju Marylin Monroe, cijeli svijet danas bi znao za........

© Telegram


Get it on Google Play