Zuckerberg nikad nije bio dorastao nevjerojatnoj moći koju mu je dala njegova igračka. Sad ga gledamo u najopasnijem izdanju |
Bespoštedno novinarstvo ne financiraju vlasti, bespoštedno novinarstvo financiraju čitatelji. Podržite Telegram. Više o pretplati saznajte ovdje.
Iznenadit ćete se, ali izbori imaju posljedice. Ne izgleda to tako posljednjih desetljeća u većini Europe, gdje smo se uljuljkali jer su stranke postale jako slične. Unatoč grlatim obećanjima, naši izbori rijetko imaju osjetne posljedice. Vodi se, kako se to nekad govorilo, “jedna državna politika”, sad malo više lijevo, sad malo više desno – češće malo više desno, ali razlika nije velika.
Pasta za zube Sensodyne 2,65 €Ekstremisti – i oni su češće zdesna – razlikuju se od mainstreama, ali u pravilu ostaju u opoziciji. A u mainstreamu je teško razaznati lijevi centar od desnog centra, CDU od SPD-a.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Maknite ovaj oglas
Svi vode gotovo iste politike. Nema šokova. Nema novih paradigmi. Nema puno ideja, ali nema ni stvarne drame. Grizemo nokte oko Marine Le Pen, ali kad izgubi, zaboravimo je na nekoliko godina. Ili izaberemo tvrđe političare, pa ih gledamo bezveznije nego što smo ih se bojali, sve te Penave i Ciprase i Melonije. Ali ne žalimo se, iz vlastite prošlosti znamo da može biti puno gore.
Golemo američko posrnuće
Doba takve anestezirane politike primaknulo se kraju. Godine relativnog mira zamijenit će era kaosa što emanira iz dva izvora, Bijele kuće i interneta. Iako to nije naša vlast — Donalda Trumpa izabrali su Amerikanci — dotaknut će se i naših života jer se agent kaosa vraća iskusniji, spremniji i ambiciozniji nego 2016.
Njegovi emisari već premjeravaju tuđe teritorije i tuđim narodima dijele savjete za brži put u fašizam. Amerika je previše važna i moćna da bismo se mogli sakriti od njezina posrnuća.
Posrnuće politike je golemo jer je Trumpa izabrala jasna većina birača. Nema ovog puta alibija u elektorskom zboru, Hillarynim mejlovima ili tajnim ruskim operacijama. Amerikanci su znali tko je Trump — kriminalac, silovatelj, nasilnik, demagog, prevarant, pučist — i svejedno su glasali za njega.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Maknite ovaj oglas
Korupcija kao državnička vještina
On će vladati upravo takav kakvim ga svi znamo. Demokracija je teorija da obični ljudi znaju što žele i to im treba dati — dugo i bez milosti, mrgodio se davno američki novinar H. L. Mencken.
No, nije sve politika, pogotovo ne u Americi; zbog Trumpa se ne bi moralo raspasti cijelo društvo. Tu dolazimo do drugog posrnuća, koje je iritantnije jer nije bilo neizbježno. Prominentni ljudi američkog poslovnog svijeta natječu se tko će se Trumpu više uvući u dupe.
Ljigave donacije inauguralnom fondu novog predsjednika, kakve nisu davali Joeu Bidenu, dokaz su da je Trump upravo ono za što optužuje druge: “pay-for-play” predsjednik koji je korupciju pretvorio u državničku vještinu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Maknite ovaj oglas
Facebook umjesto crkve
Milijarderi plaćaju harač, ali ne državi nego osobno njezinu šefu, koji je navodno i sam milijarder. Nešto poput Mohmed bin Salmanova “sheikhdowna” u rijadskom Ritz-Carltonu, samo Trump ne mora nikoga hapsiti, sami mu se dolaze pokloniti.
I pravo im bilo, to je njihov novac i neka rade s njim što ih volja. No, sad je došlo na udar i ono što nije samo njihovo, što pripada svima nama. To je globalni forum, digitalni javni prostor koji je kroz ova desetljeća postao nezaobilazan dio društvene, političke i medijske kulture brojnih zajednica na cijelom planetu, mjesto gdje se razmjenjuju ideje, informacije, snimke mačaka, fotografije hrane i slike s ljetovanja.
Društvene mreže imaju prevažnu ulogu. Ljudi su prije živjeli u trokutu između doma, posla i crkve; u dvadesetom stoljeću svi smo postali pomalo otuđeni kad je crkva iz objektivnih razloga otpala iz tog trokuta. Zbog toga je trpjela socijalizacija, jer je crkva bila mjesto gdje se susreću ljudi koji nisu ni kolege s posla ni članovi obitelji.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Maknite ovaj oglas
Nesavršeni dragocjeni prostor
Na to je mjesto u 21. stoljeću uskočio Facebook, najbumerskija, ali i najuspjelija društvena platforma koja je postala tako masovno prihvaćena da je doista sposobna povezati svakoga sa svakim.
Taj nesavršeni, ali dragocjeni prostor krije brojne zamke za neupućene i naivne korisnike, kao svaki novi medij. Nekoga nagovore da pošalje broj kreditne kartice, nekome uvale virus, nekome isperu mozak propagandom.
Svijet u kojem su ljudi živjeli prije društvenih mreža imao je jednostavno pravilo: ako nešto čitaš, gledaš ili slušaš, to je vrlo vjerojatno točno; svaka je informacija posredovana, što znači da ju je netko provjerio prije nego što ti ju je pustio.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Maknite ovaj oglas
Panika zbog radija
Pojava društvenih mreža to je promijenila: ljudi su nastavili vjerovati svemu što pročitaju, nesvjesni da forma ne jamči za sadržaj te da objave — a nekad i namjerno lažne “vijesti” — nitko nije pregledao i provjerio njihovu točnost.
Nisu ljudi budale — digitalnu medijsku kulturu treba izgraditi, kao što smo se ranije naučili živjeti s drugim medijskim novitetima. Veliki filmaš Orson Welles proslavio se 1938. radioadaptacijom romana Rat svjetova H. G. Wellsa koja je zvučala tako uvjerljivo da je izazvala paniku jer su neki ljudi povjerovali kako su se Marsovci doista spustili na Zemlju.
To danas zvuči smiješno, ali je bilo moguće jer su tadašnji slušatelji bili neiskusni s radijskim medijem. Za stotinu godina će se nama smijati u što smo se sve dali uvjeriti na Facebooku.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Maknite ovaj oglas
Adio blagotvorne mjere
Društvene mreže kroz godine su se polako popravljale, nastojeći obuzdati poplavu fake newsa, govora mržnje, bullyinga i drugih najtežih zloporaba. Moderacija naravno ne može riješiti sve probleme — tko misli da se s interneta mogu izbrisati sve laži, uvrede i podvale naivan je poput djeteta koje školjkom pokušava preliti more s jednog mjesta na drugo, kako je uzaludnost definirao sveti Augustin.
To ne znači da se ništa ne može napraviti. Facebook je danas znatno sigurniji, uredniji i moderiraniji nego 2016. kad je Trumpu na razne načine pomogao pobijediti na izborima, među ostalim tako što svjesno nije dirao poplavu fake newsa u njegovu korist i na štetu njegove protivnice. Sve za klik!
Facebook je otad, suočen sa žestokim kritikama dijela javnosti i pritiskom regulatora, uveo ozbiljan fact-checking, zaposlio moderatore koji razumiju jezike i blokirao opetovane kršitelje. Sve te blagotvorne mjere sad se ukidaju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Maknite ovaj oglas
Ukida se ‘cenzura’
Mark Zuckerberg nikad nije bio dorastao nevjerojatnoj moći koju mu je dala igračka što ju je stvorio, ali sad ga gledamo u najopasnijem izdanju. Meta “ukida cenzuru” i obnavlja “slobodu govora” na svojim platformama, tako što će, među ostalim, posve prestati s fact-checkingom. Ne treba biti naivan: nismo u Sovjetskom Savezu da “sloboda govora” znači bijeg od partijskih cenzorskih škara i samizdat disidentskih ideja.
“Sloboda govora” je u ovom kontekstu sloboda neometanog vrijeđanja drukčijih i slabijih, verbalnog nasilja, širenja laži, teorija zavjere, govora mržnje, antisemitizma, fašizma, iživljavanja i trolanja s krajnjim ciljem onemogućavanja normalne komunikacije i posvemašnje moralne relativizacije — vidjeli smo to već na djelu kad je Elon Musk preuzeo Twitter.
Društvene posljedice bit će ovdje razornije jer Twitter (ili X) više koristi zainteresirana i medijski nešto pismenija publika. Facebook je, kako rekoh, bumerskiji, a zapravo ga koriste i penzioneri i djeca i u prosjeku najmanje digitalno pismeni korisnici od svih platformi.
Poruka ograde u parku
Zuckerbergova odluka nije motivirana ničim osim dodvoravanjem Trumpu. Ona je dokaz da bullying funkcionira. Meta je čak u upravu uzela dvoje Trumpovih ljudi — republikanc Joel Kaplan, bivši savjetnik Georgea W. Busha, doći će umjesto dosadašnjeg direktora za politike Nicka Clegga, bivšeg zamjenika britanskog premijera, a u upravi će se naći mjesto i za Trumpova prijatelja Danu Whitea.
Kapitulacija Facebooka nije važna samo zbog novih pravila koja će se primjenjivati — ili prestati primjenjivati. Pravila nisu samo osnova za kažnjavanje prekršitelja, nego i signal prihvatljiva ponašanja. Niska ograda u parku koju prekoračite ako malo podignete nogu nije niska zato što je netko mislio da je nećete moći prekoračiti, nego da vam sugerira kako je ne biste trebali prekoračiti.
Smisao je u okrutnosti
Kad Zuckerberg ukine fact-checking i objavi “prestanak cenzure”, on zapravo uklanja sve ograde i poziva na slobodno gaženje. Nije teško predvidjeti tko će gaziti, a tko biti gažen.
Netko od otpadnika iz Trumpova kruga jednom je objasnio da njegova okrutnost prema ljudima nije bug, nego feature: “Smisao je u okrutnosti”. Internet, na kojem svi živimo, od sutra će biti okrutniji. Zato što izbori imaju posljedice, i zato što Mark Zuckerberg nema karakter.
Iznenadit ćete se, ali izbori imaju posljedice. Ne izgleda to tako posljednjih desetljeća u većini Europe, gdje smo se uljuljkali jer su stranke postale jako slične. Unatoč grlatim obećanjima, naši izbori rijetko imaju osjetne posljedice. Vodi se, kako se to nekad govorilo, “jedna državna politika”, sad malo više lijevo, sad malo više desno – češće malo više desno, ali razlika nije velika.
Ekstremisti – i oni su češće zdesna – razlikuju se od mainstreama, ali u pravilu ostaju u opoziciji. A u mainstreamu je teško razaznati lijevi centar od desnog centra, CDU od SPD-a.
Svi vode gotovo iste politike. Nema šokova. Nema novih paradigmi. Nema puno ideja, ali nema ni stvarne drame. Grizemo nokte oko Marine Le Pen, ali kad izgubi, zaboravimo je na nekoliko godina. Ili izaberemo tvrđe političare, pa ih gledamo bezveznije nego što smo ih se bojali, sve te Penave i Ciprase i Melonije. Ali ne žalimo se, iz vlastite prošlosti znamo da može biti puno gore.
Doba takve anestezirane politike primaknulo se kraju. Godine relativnog mira zamijenit će era kaosa što emanira iz dva izvora, Bijele kuće i interneta. Iako to nije naša vlast — Donalda Trumpa izabrali su Amerikanci — dotaknut će se i naših života jer se agent kaosa vraća iskusniji, spremniji i ambiciozniji nego 2016.
Njegovi emisari već premjeravaju tuđe teritorije i tuđim narodima dijele savjete za brži put u fašizam. Amerika je previše važna i moćna da bismo se mogli sakriti od njezina posrnuća.
Posrnuće politike je golemo jer je Trumpa izabrala jasna većina birača. Nema ovog puta alibija u elektorskom zboru, Hillarynim mejlovima ili tajnim ruskim operacijama. Amerikanci su znali tko je Trump — kriminalac, silovatelj, nasilnik, demagog, prevarant, pučist — i svejedno su glasali za njega.
On će vladati upravo takav kakvim ga svi znamo. Demokracija je teorija da obični ljudi znaju što žele i to im treba dati — dugo i bez milosti, mrgodio se davno američki novinar H. L. Mencken.
No, nije sve politika, pogotovo ne u Americi; zbog Trumpa se ne bi moralo raspasti cijelo društvo. Tu dolazimo do drugog posrnuća, koje je iritantnije jer nije bilo neizbježno. Prominentni ljudi američkog poslovnog svijeta natječu se tko će se Trumpu više uvući u dupe.
Ljigave donacije inauguralnom fondu novog predsjednika, kakve nisu davali Joeu Bidenu, dokaz su da je Trump upravo ono za što optužuje druge: “pay-for-play” predsjednik koji je korupciju pretvorio u državničku vještinu.
Milijarderi plaćaju harač, ali ne državi nego osobno njezinu šefu, koji je navodno i sam milijarder. Nešto poput Mohmed bin Salmanova “sheikhdowna” u rijadskom Ritz-Carltonu, samo Trump ne mora nikoga hapsiti, sami mu se dolaze pokloniti.
I pravo im bilo, to je njihov novac i neka rade s njim što ih volja. No, sad je došlo na udar i ono što nije samo njihovo, što pripada svima nama. To je globalni forum, digitalni javni prostor koji je kroz ova desetljeća postao nezaobilazan dio društvene, političke i medijske kulture brojnih zajednica na cijelom planetu, mjesto gdje se razmjenjuju ideje, informacije, snimke mačaka, fotografije hrane i slike s ljetovanja.
Društvene mreže imaju prevažnu ulogu. Ljudi su prije živjeli u trokutu između doma, posla i crkve; u dvadesetom stoljeću svi smo postali pomalo otuđeni kad je crkva iz objektivnih razloga otpala iz tog trokuta. Zbog toga je trpjela socijalizacija, jer je crkva bila mjesto gdje se susreću ljudi koji nisu ni kolege s posla ni članovi obitelji.
Na to je mjesto u 21. stoljeću uskočio Facebook, najbumerskija, ali i najuspjelija društvena platforma koja je postala tako masovno prihvaćena da je doista sposobna povezati svakoga sa svakim.
Taj nesavršeni, ali dragocjeni prostor krije brojne zamke za neupućene i naivne korisnike, kao svaki novi medij. Nekoga nagovore da pošalje broj kreditne kartice, nekome uvale virus, nekome isperu mozak propagandom.
Svijet u kojem su ljudi živjeli prije društvenih mreža imao je jednostavno pravilo: ako nešto čitaš, gledaš ili slušaš, to je vrlo vjerojatno točno; svaka je informacija posredovana, što znači da ju je netko provjerio prije nego što ti ju je pustio.
Pojava društvenih mreža to je promijenila: ljudi su nastavili vjerovati svemu što pročitaju, nesvjesni da forma ne jamči za sadržaj te da objave — a nekad i namjerno lažne “vijesti” — nitko nije pregledao i provjerio njihovu točnost.
Nisu ljudi budale — digitalnu medijsku kulturu treba izgraditi, kao što smo se ranije naučili živjeti s drugim medijskim novitetima. Veliki filmaš Orson Welles proslavio se 1938. radioadaptacijom romana Rat svjetova H. G. Wellsa koja je zvučala tako uvjerljivo da je izazvala paniku jer su neki ljudi povjerovali kako su se Marsovci doista spustili na Zemlju.
To danas zvuči smiješno, ali je bilo moguće jer su tadašnji slušatelji bili neiskusni s radijskim medijem. Za stotinu godina će se nama smijati u što smo se sve dali uvjeriti na Facebooku.
Društvene mreže kroz godine su se polako popravljale, nastojeći obuzdati poplavu fake newsa, govora mržnje, bullyinga i drugih najtežih zloporaba. Moderacija naravno ne može riješiti sve probleme — tko misli da se s interneta mogu izbrisati sve laži, uvrede i podvale naivan je poput djeteta koje školjkom pokušava preliti more s jednog mjesta na drugo, kako je uzaludnost definirao sveti Augustin.
To ne znači da se ništa ne može napraviti. Facebook je danas znatno sigurniji, uredniji i moderiraniji nego 2016. kad je Trumpu na razne načine pomogao pobijediti na izborima, među ostalim tako što svjesno nije dirao poplavu fake newsa u njegovu korist i na štetu njegove protivnice. Sve za klik!
Facebook je otad, suočen sa žestokim kritikama dijela javnosti i pritiskom regulatora, uveo ozbiljan fact-checking, zaposlio moderatore koji razumiju jezike i blokirao opetovane kršitelje. Sve te blagotvorne mjere sad se ukidaju.
Mark Zuckerberg nikad nije bio dorastao nevjerojatnoj moći koju mu je dala igračka što ju je stvorio, ali sad ga gledamo u najopasnijem izdanju. Meta “ukida cenzuru” i obnavlja “slobodu govora” na svojim platformama, tako što će, među ostalim, posve prestati s fact-checkingom. Ne treba biti naivan: nismo u Sovjetskom Savezu da “sloboda govora” znači bijeg od partijskih cenzorskih škara i samizdat disidentskih ideja.
“Sloboda govora” je u ovom kontekstu sloboda neometanog vrijeđanja drukčijih i slabijih, verbalnog nasilja, širenja laži, teorija zavjere, govora mržnje, antisemitizma, fašizma, iživljavanja i trolanja s krajnjim ciljem onemogućavanja normalne komunikacije i posvemašnje moralne relativizacije — vidjeli smo to već na djelu kad je Elon Musk preuzeo Twitter.
Društvene posljedice bit će ovdje razornije jer Twitter (ili X) više koristi zainteresirana i medijski nešto pismenija publika. Facebook je, kako rekoh, bumerskiji, a zapravo ga koriste i penzioneri i djeca i u prosjeku najmanje digitalno pismeni korisnici od svih platformi.
Zuckerbergova odluka nije motivirana ničim osim dodvoravanjem Trumpu. Ona je dokaz da bullying funkcionira. Meta je čak u upravu uzela dvoje Trumpovih ljudi — republikanc Joel Kaplan, bivši savjetnik Georgea W. Busha, doći će umjesto dosadašnjeg direktora za politike Nicka Clegga, bivšeg zamjenika britanskog premijera, a u upravi će se naći mjesto i za Trumpova prijatelja Danu Whitea.
Kapitulacija Facebooka nije važna samo zbog novih pravila koja će se primjenjivati — ili prestati primjenjivati. Pravila nisu samo osnova za kažnjavanje prekršitelja, nego i signal prihvatljiva ponašanja. Niska ograda u parku koju prekoračite ako malo podignete nogu nije niska zato što je netko mislio da je nećete moći prekoračiti, nego da vam sugerira kako je ne biste trebali prekoračiti.
Kad Zuckerberg ukine fact-checking i objavi “prestanak cenzure”, on zapravo uklanja sve ograde i poziva na slobodno gaženje. Nije teško predvidjeti tko će gaziti, a tko biti gažen.
Netko od otpadnika iz Trumpova kruga jednom je objasnio da njegova okrutnost prema ljudima nije bug, nego feature: “Smisao je u okrutnosti”. Internet, na kojem svi živimo, od sutra će biti okrutniji. Zato što izbori imaju posljedice, i zato što Mark Zuckerberg nema karakter.
Nemate više poklona
Nažalost potrošili ste sve poklone za ovaj mjesec.