The Last Dance - Kako košarka optužuje novinare u Srbiji? |
Sa poslednjeg plesa možete da odete modrih prstiju ili iskrenutog zgloba, ali nikako na sporedni izlaz. Nije bitno kakvog je kvaliteta bilo tancovanje, pa niti veština partnerke. U plesu, kao i u sportu se računa poslednji utisak, onaj, dok reflektori umiru, a publika odlazi u sopstvenu stvarnost. Pobednik je onaj ko izdrži najduže, ne slomi se pod bolom. Pogledajte uostalom i “Konje ubijaju, zar ne” verovatno najbolji film o patnji ikada snimljen.
Saša Obradović svakako nije najbolji trener na svetu, ali je podjednako loš gubitnik kao i svako navučen na uspeh tokom igračke i trenerske karijere. I baš zbog toga nema reči opravdanja, nijedne. Jer, ma koliko ti bilo teško, ma koliko izvedba u drevnom "Pioniru" bila daleko od predstave koju imaš o sebi (ili timu) postoji elementarna pristojnost na afteru.
Ne možete da optužujete ljude kada se stvari ne odigravaju prema vašim očekivanjima. Zbog toga rečenice tipa "Jeste li došli da uživate", osim što je pretenciozna, pokazuje generalno odnos koju upljuvani srpski sport ima prema onima koji mu, užurbano, često i neopravdano, dodaju maramicu.
Nije ovo priča o Saši Obradoviću, nego u našim naravima.
Ne može se svesti na pojedinca i njegov mentalni sklop u porazu, to bi bilo suviše lako objasniti i miriše na aboliciju.
Interesantno je da kada izmestiš ljude iz ove trovačnice, oni, nekim čudom, nađu zatureno poštovanje prema hlebu koji jedu. Ali i piskaralima koja su deo čitave........