Kaznena prijava koju je dobio vlasnik jednog privatnog obiteljskog doma za starije u Kaštelima, a koji je, kako ga se tereti, iskoristio dementnost svoje 90-godišnje štićenice te se prijevarno, barem ga se tako tereti, upisao na stan starice, još je jednom aktualizirala tužno stanje brige za stare ljude.
Gospođa iz ove priče vlastitim sredstvima – mirovinom, invalidninom zbog utvrđene demencije te ušteđevinom – plaća smještaj u dotičnome domu. No svejedno je vlasnik doma s njom potpisao ugovor, ovjerio ga kod javnog bilježnika, ugovorom se obvezao da će joj on plaćati smještaj, koji ona već plaća, te se na temelju ugovora upisao u zemljišne knjige kao budući vlasnik.
Starica samo treba umrijeti i stan je njegov... U lancu onih koji su zacijelo mogli primijetiti da s tim ugovorom nešto ne štima nitko ništa nije primijetio. Svi su, jedan po jedan, udarili pečat na papir!
Naše vrlo zakonodavstvo je, naime, premda je pompozno donijelo novi Zakon o socijalnoj skrbi te čak, također pompozno, usvojilo lani i novi Pravilnik o mjerilima za pružatelje socijalnih usluga, koji je obiteljske domove trebao potpuno ukinuti, nije promijenio zapravo ništa. Barem ne do 2026., dokad će gospođa koja je, ni ne znajući ništa o sudbini koja ju je snašla, morati poživjeti još makar tri godine.
Međutim, premda se u promjenu Zakona, a pogotovo Pravilnika, i krenulo nakon skandala vezanih upravo za obiteljske domove, u kojima su se, sjećamo se, događali požari, zanemarivanja, krive klasifikacije štićenika, prekapacitiranost, bijedni životni uvjeti, nedostatak stručne njege..., ovi domovi i dalje postoje.
Naime, svi pružatelji socijalnih usluga, odnosno domovi za starije koji su imali rješenje o ispunjavanju uvjeta za pružanje usluga na dan stupanja na snagu Zakona o socijalnoj skrbi, te oni koji su do tog dana u veljači prošle godine podnijeli zahtjev za utvrđivanje ispunjavanja uvjeta, dužni su u roku od tri godine podnijeti zahtjev za donošenjem rješenja o ispunjavanju mjerila za pružanje usluga. Drugim riječima, svim domovima dan je rok za relicenciranje, odnosno usklađivanje s novim pravilnikom.
No to ne vrijedi za obiteljske domove za starije, koji su Zakonom o socijalnoj skrbi iz veljače ukinuti. Ali... E u tome "ali" počivaju sve nebuloze našeg zakonodavstva – obiteljski domovi za starije mogu nastaviti raditi u zatečenom obliku sve do 31. prosinca 2026.
Jednostavnije rečeno – onima čiji je rad jednoglasno ocijenjen katastrofalnim dano je nekoliko godina da se "upristoje". U tih nekoliko godina, međutim, tko živ, tko mrtav...
"Pravilnik će utjecati na ljudska prava osoba kojima su potrebne socijalne usluge, kao što su starije osobe smještene u obiteljskim domovima i domovima za starije, ali i druge osobe u ranjivom položaju. Zato je iznimno zabrinjavajuće što se njime, u usporedbi s prethodnim Pravilnikom, smanjuje obujam materije koja se regulira, ali i snižavaju postojeći standardi", poručila je još jesenas pučka pravobraniteljica čim je vidjela kako stvari stoje.
No, po običaju, pravobraniteljica poručuje, ali je nitko ne šljivi. Pogotovo vlasnici domova koji skrbe u dementnim bakicama.
Rat se ne vodi (samo) oružjem. Oružje je uvijek tek krajnja konzekvenca neke bolesne ideje. U tom smislu treći svjetski rat je započeo, započele su ga Rusija i Kina. Nacrt ovog novog globalnog sukoba postao je jasan par dana uoči Putinove agresije na Ukrajinu.
To je bila izjava Putina i njegova kineskog kolege Xi Jinpinga od 4. veljače 2022., dakle 20 dana prije početka ruske invazije na Ukrajinu. Putin i Xi u toj izjavi jasno kažu da ne postoji više jedinstveni poredak "temeljen na pravilima", rekla su obojica, već multipolarni svijet u kojem su univerzalne definicije demokracije, slobode i ljudskih prava mrtve. Kao rezultat toga, mi, Komunistička partija Kine i Putinova Rusija, idemo rušiti ta pravila i međunarodno pravo prema vlastitom naumu. Tako Rusija kreće na Ukrajinu, a Kina na Pacifik, na Tajvan. Pridružuju im se i druge perjanice "slobodarskog svijeta", poput Irana, Sjeverne Koreje, Bjelorusije...
U posljednje dvije godine, općenito, dosad nezamislive stvari postale su zamislive: oružana pobuna u Sjedinjenim Državama, tihi građanski rat koji je počeo napadom na Kapitol, kada prvi put u višestoljetnoj povijesti američke demokracije nije došlo do mirne predaje vlasti. Potom povlačenje Amerike iz Afganistana i dodatna radikalizacija cijelog tog područja. Potom zatvaranje sindikalista i gušenje zadnje postkolonijalne demokracije u Hong Kongu, pa rat između Kine i Tajvana, te (za sada) konvencionalno ratovanje velikih razmjera na tlu Europe, u Ukrajini.
Vara se onaj tko misli da je ovo najgore što se dogodilo i da će se sve uskoro smiriti. Svjetska arhitektura se raspada, Rusija već "dejstvuje" u Ukrajini, Kina zvecka na Pacifiku, Kina koja ne želi biti tek regionalna (vojna) sila već želi na svakom planu prestići SAD.
Jemen je pretvoren u vječno bojno polje između Irana i Saudijske Arabije..., mogli bismo nabrajati do jutra, gdjegod pipneš pukotine do sada poznatog poretka, a svaka od sila želi što dublje, milom ili silom, ući u njih, ponajprije totalitarni režimi, poput Rusije i Kine koji su, kako rekoh, to najavili 20 dana prije ruske invazije na Ukrajinu.
Kao dio ovoga trećega svjetskog rata treba dodati da je u tijeku i ekonomska deglobalizacija, gdje se svaki od globalnih trgovačkih blokova bori kako bi osigurao opskrbu sirovinama i energijom. Rusija je preusmjerila svoje zalihe nafte i plina u Kinu; SAD radi na dugoročnim energetskim ugovorima s Britanijom i Njemačkom. U međuvremenu je američki predsjednik Joe Biden zabranio izvoz poluvodiča u Kinu, pa je uložio 52 milijarde dolara u proizvodnju i istraživanje poluvodiča, s izričitim ciljem prestići Kinu u ovom strateškom sektoru.
K tome, Europa je dodatno ranjiva. Naime, što ako se Amerika povuče iz NATO-a, bilo de iure, u slučaju da na sljedećim američkim izborima pobijedi netko sličan Trumpu, bilo de facto da svoj fokus i snage premjesti na Pacifik, a Europu prepusti na milost i nemilost onom luđaku iz Kremlja i njegovim bolesnim ambicijama?
No, kao i u svim ratovima, treba odabrati stranu. Nema tu nesvrstanih. Čak ju je i neutralna Švicarska odabrala, Švedska i Finska trče pod NATO kišobran čim prije, a u cijelom ovom globalnom kaosu mi na Pantovčaku imamo neobičnog čovjeka (ne treba ga opisivati njegovom jezičnom "kulturom") koji u zadnjem monologu u Vukovaru otvoreno napada SAD i NATO, prije i EU, a zemlju koja nam je pomogla od Domovinskog rata u ostvarenju svih strateških ciljeva, SAD, proziva da nas želi učiniti robovima.
On je i protiv sankcija Rusiji, a Lavrov mu iz Moskve šalje poljupce, on je protiv pomoći Ukrajini na način obuke u RH, za njega je za rat u Ukrajini kriv NATO i SAD, a ne Xijeva i Putinova objava rata gore spomenuta 20 dana prije invazije na Ukrajinu.
On, zapravo, govori i čini isto što i Vučić, i puno bi bio prikladniji za predsjednika Srbije nego Hrvatske, s tim da je Vučić puno pametniji u izjavama o Americi ili Europi, te ratu u Ukrajini općenito. Drugim riječima, Milanović je i za ovakvu prorusku Srbiju preradikalan, a u retorici prema SAD-u, NATO-u i Europskoj uniji Vučić u odnosu na njega djeluje kao razborit i civiliziran čovjek sjedeći (do kada?) na dvije stolice.
I tu su Milanović i Vučić slični, obojica tako implicitno govore i čine kao da kroz njih progovara drug Tito – da je u ovo vrijeme opasno se vezivati za savezništva, bila ona vojne, ekonomske ili političke naravi. No, Bogu hvala, hrvatska se strateški pozicionirala uz zapad, uz NATO i EU, uz SAD, uz saveznike koji imaju mnoštvo mana, dok onaj savez koji simboliziraju Xi i Putin ima samo jednu – ne valja! Gura svijet, već i jest, u treći svjetski rat i onda, kao Milanović, obrću teze.
U ovakvom kaotičnom svijetu i preslagivanju karata imati predsjednika poput Milanovića, koji je k tome i vrhovni zapovjednik oružanih snaga te sukreator vanjske politike, zapravo je ugroza nacionalne sigurnosti.
Stoga, zbog ozbiljnosti situacije i opasnog čovjeka po sigurnost RH na Pantovčaku, razložno je postaviti pitanje: Je li došlo vrijeme za opoziv Zorana Milanovića? Da, to je teško izvedivo, ali ne zbog članka Ustava koji to regulira, već što takvih kao on u RH, pa i u Saboru, ima podosta, što korisnih idiota, što korumpirane bagre prljavim ruskim novcem s kojeg se cijedi krv Ukrajinaca.
Iz dana u dan trudimo se približiti naš sadržaj vašim potrebama, Slobodna Dalmacija je tu za vas i zbog vas. Molimo vas stoga da izaberete jedan od ponuđenih odgovora i podijelite s nama mišljenje o članku koji ste upravo pročitali.
login
who are we?
contact us
qosheapp
Toi Staff
Gideon Levy
Yara Hawari
Patrick Gathara
Marwan Bishara
Andrew Mitrovica
Tafi Mhaka
Jan Egeland
Julie Bindel
Hipolitus Wangge
Mawlawi Amir Khan Muttaqi
Priyamvada Gopal
visit website
