Najava da bi najkasnije iduće godine s odsluženja zatvorske kazne mogao izići Ivan Bulj, osuđen da je prije 21 godinu ubio Anđelu Bešlić, očekivano izaziva javni interes, što nije nimalo čudno budući da ni toliko godina kasnije nije izblijedjelo sjećanje na strašan zločin koji je potresao Dalmaciju.
Nije izblijedjelo ni sjećanje na golemi angažman koji je u istragu bio uložio Anđelin otac, zbog kojega je, uostalom, Bulj i pristupio dragovoljno u policijsku postaju i predao se. Više se plašio gnjeva ožalošćenog oca negoli sustava unutar kojega je proveo više od 20 godina iza rešetaka.
Dakako da je pomisao da će Anđelinog ubojicu vjerojatno kad-tad morati susresti njegovim nekadašnjim susjedima i prijateljima neprijatna. Još je neprijatnija obitelji nesretne djevojke, a možemo samo nagađati koliko će povratak u istu sredinu Ivanu Bulju uopće biti moguć. Taj je čovjek, uostalom, unesrećio ne samo obitelj Bešlić nego i svoju obitelj, koja, ni kriva ni dužna, nosi stigmu zauvijek.
No Ivan Bulj odradio je svoje, a više od 20 godina vrlo je duga kazna nakon koje mu i Ustav i sustav daju pravo na rehabilitaciju. Da će biti lako, neće. No oni koji s nelagodom očekuju povratak bilo kojeg ubojice iz zatvora morali bi biti svjesni da pravu jezu izazivaju neotkriveni i nesankcionirani zločinci.
Samo u Splitu najmanje je šest ubojstava za koje ni desetljećima kasnije nitko pojma nema tko ih je izvršio. Vjerojatno će ubojice koji su usmrtili Šimuna Belasa, Josipa Brnetića, Miljenka Štambuka, don Petra Zdravka Blaića, Vesnu i Đorđa Gašparevića te Marijanu Jerković neometano dočekati duboku starost na slobodi.
Sloboda neotkrivenih ubojica ne uznemiruje, čini se, nikoga osim obitelji žrtava, koje su trajno osuđene ne samo na žalost nego i na neznanje, na nagađanje i na gnjev pred neučinkovitošću sustava koji kao da prelako zaboravlja težinu zločina.
U svim navedenim slučajevima, naime, snaga potiskivanja i prešućivanja bila je jača od snage razotkrivanja. Na ubojstva Belasa, Brnetića, Štambuka i don Blaića stavljena je oznaka “homoseksualnih motiva”, koja danas služi kao oblik javnog oprosta. Četiri pedera?
Vrlo važno tko ih je ubio! Na zločin nad bračnim parom Gašparević stavljen je pečat – “Srbi”, što je kod mnogih izazivalo tek malodušno slijeganje ramenima. Šta’š, ubilo ih, takvo je vrijeme bilo...
Za Marijanu Jerković, ubijenu tek dva mjeseca prije Anđele Bešlić, takve oznake nije bilo. Nije je ni moglo biti, ali zato je suptilno plasirana teza o “nerješivom” slučaju.
Tobože, ubojica ili ubojice toliko su genijalni da su mjesto zločina očistili pedanterijom neviđenom na kugli zemaljskoj pa istražitelji, jadni, nisu ni mogli nego pokazati svu raskoš svoje traljavosti.
Tko ju je ubio? I zašto? To je odgovor koji obitelj te djevojke čeka i danas, 21 godinu kasnije, dok Sinj očekuje povratak Bulja iz zatvora. Bulj je svoje odležao, a ubojica Marijane Jerković, kao i ubojice svih spomenutih žrtava, i dalje s nama pije kavu, vozi se s nama u autobusu, dolazi na naše rođendane, s nama sjedi na roditeljskim sastancima...
To je jezovito, a ne sloboda Ivana Bulja!
Eda Vujević: Bulj je svoje odležao, a drugi neotkriveni ubojice su među nama. Samo u Splitu najmanje je šest slučajeva
7
1
26.04.2023
Najava da bi najkasnije iduće godine s odsluženja zatvorske kazne mogao izići Ivan Bulj, osuđen da je prije 21 godinu ubio Anđelu Bešlić, očekivano izaziva javni interes, što nije nimalo čudno budući da ni toliko godina kasnije nije izblijedjelo sjećanje na strašan zločin koji je potresao Dalmaciju.
Nije izblijedjelo ni sjećanje na golemi angažman koji je u istragu bio uložio Anđelin otac, zbog kojega je, uostalom, Bulj i pristupio dragovoljno u policijsku postaju i predao se. Više se plašio gnjeva ožalošćenog oca negoli sustava unutar kojega je proveo više od 20 godina iza rešetaka.
Dakako da je pomisao da će Anđelinog ubojicu vjerojatno kad-tad morati susresti njegovim nekadašnjim susjedima i prijateljima neprijatna. Još je neprijatnija obitelji nesretne djevojke, a........
© Slobodna Dalmacija
visit website