Američki plin ulazi u Bosnu i Hercegovinu. Kroz hrvatske cijevi, preko hrvatske teritorije, pod patronatom hrvatske Vlade ali i američke ambasade. Projekt zvan Južna interkonekcija godinama je rastao u ladicama hrvatskih ministarstava, pripreman u uredima koje su Sarajevo i ostatak Federacije ignorirali – sve dok u projekt nije ušao Washington. Tad je postao državni interes. Tad su se svi odjednom pojavili oko stola. Naravno, ne da pomognu – nego da provjere tko će upravljati. I tko neće.

E sad dolazi najzanimljivije: najveće bošnjačko političko slavlje ne proizlazi iz toga što će plin doći u BiH. Niti iz toga što će građani možda plaćati manje. Niti iz toga što će zemlja imati alternativni energetski pravac. Ne. Najveće slavlje je to što ni Hrvati neće upravljati. A što ni Bošnjaci neće? E, to je u redu. Jer u BiH, najvažnije je da ti komšija izgubi. Ako pri tom izgubiš i ti – pa dobro. Neka se zna da nisi dao.

Elmedin Konaković, ministar vanjskih poslova, čovjek koji je godinama bio kritičar Trumpove politike na Balkanu, danas se oduševljeno divi “Trumpovoj brzini”. Sabina Ćudić, zastupnica Naše stranke, nekadašnja nada ljevice, ističe da je najvažnije što se “projekti više neće politički uvjetovati”. I ona odjednom voli Trumpa. Ali ne i Hrvate. Koji vole Trumpa.

A oboje političara – s rukom na srcu – danas ponosno potvrđuju da je najveći........

© Poskok