Je li BH Hrvatima bliži Max Primorac ili Sven Alkalaj? |
Postoje trenuci u politici koji se ne najavljuju, nego se dogode. Ne dolaze s fanfarama nego s tihim pomakom u jeziku i naglascima moći. Danas imamo upravo takav trenutak: Washington ponovno govori o ravnopravnosti, konstitutivnosti i Ustavu Bosne i Hercegovine, dok Bruxelles te iste pojmove tretira kao relikt koji treba zaobići, ublažiti ili prešutjeti. Jedni se vraćaju temelju jer vide da sustav ne funkcionira, drugi ga pokušavaju preurediti u nešto administrativno i “funkcionalno”, često bez razumijevanja njegove političke strukture. A mi? Mi stojimo između i pravimo se da je to isto.
U Washingtonu konstitutivnost nije ideološka kategorija nego alat stabilnosti. Ako tri naroda ne funkcioniraju u ravnoteži, sustav puca – i to je za njih dovoljno praktičan razlog da se vrate na Dayton. U Bruxellesu je priča drukčija. Tamo se preferira građanski model, efikasna država, centralizirani mehanizmi. Sve zvuči uredno, racionalno i europski. Problem je što u toj slici često nema mjesta za političku realnost BiH kakva jest. Ili još preciznije – ima mjesta, ali pod uvjetom da se prilagodi modelu koji dolazi izvana.
I tu dolazimo do hrvatske politike u BiH, koja se već godinama ponaša kao da postoji samo jedan centar odlučivanja. Kao da je dovoljno gledati prema Bruxellesu,........