Tri događaja koji su uzdrmali svet |
Ovo je bila godina u kojoj su srušeni poslednji preostali stubovi poretka s kraja prošlog veka, što je razotkrilo prazninu u središtu onoga što smo nazivali globalnim sistemom. Za to su bila dovoljna tri udarca.
Prvi je dolazeća pobeda Rusije i poraz udruženog političkog vođstva Evrope u Ukrajini. Gotovo četiri godine, Evropska unija i NATO su igrali opasnu dvostruku igru. S jedne strane, izjavama su se obavezivali da će osigurati pobedu Ukrajine, ali nisu bili spremni da je finansiraju. S druge strane, iskoristili su rat bez kraja da učvrste novi politički i ekonomski konsenzus: to je militarizovani kejnzijanizam kao poslednji pokušaj da se zaustavi dalja deindustrijalizacija Evrope.
Na kontinentu na kom su politička ograničenja onemogućila značajnije deficitno finansiranje investicija u zelenu tranziciju ili socijalne politike, rat u Ukrajini je iskorišćen kao obrazloženje za usmeravanje javnog duga u vojno-industrijski kompleks. Prećutana je istina o tome da produžavanje ovog rata ima veoma važnu funkciju: rat je savršen motor za još jedan pokušaj oporavka posustale evropske privrede primenom doktrine vojnog kejnzijanizma.
To je pogubna kombinacija: ako se rat u Ukrajini završi mirovnim sporazumom, plan će se teško ostvariti. Istovremeno, pobeda koja bi opravdala ulaganja previše košta i geostrateški je rizična. Evropa je izabrala najgoru moguću strategiju: slaćemo im dovoljno opreme da se krvarenje u Ukrajini nastavi, ali nedovoljno da se tok rata promeni.
Pošto je Rusija na putu da ostvari pobedu (što je........