Sad se ne vraćajte |
Pred britanski referendum o izlasku iz Evropske unije, zagovornici ostanka u EU pokrenuli su projekat zastrašivanja glasača koji su nameravali da glasaju za izlazak. Statističke projekcije ekonomskog sudnjeg dana koje su ponudili bile su toliko apsurdne da su ubrzo odbačene kao senzacionalističko sejanje straha i ostale upisane kao monumentalni autogol. Deset godina kasnije, zagovornici povratka u EU koji se još nisu oporavili od poraza šire jednako fantastične projekcije o tome kakva je protekla decenija mogla biti da Britanija nije napustila EU: nazovimo to projektom blaćenja. Oni mudriji među njima naslutili su mogućnost novog poraza, pa su prilagodili pristup. Prepredena nova strategija cilja na raspirivanje nove vrste straha: da je Evropska unija sada možda… previše dobra za Britance!
To je đavolski plan. Pored prezentovanja lažnih brojki iz projekta blaćenja kojima se pokazuje koliko je izlazak osiromašio Britance, javnost se sada podstiče da vidi EU kao instituciju koja osvaja nove vrhunce sofisticiranosti – delom zahvaljujući tome što Britanija nije bila tu da joj smeta. Implicitna poruka je da osiromašena stara dama nije dostojna transformisanog bloka. Kalkulacija je da će ukoliko takav narativ dobije na zamahu dobro staro građanstvo Velike Britanije osetiti potrebu da nešto preduzme – makar da obelodani da je još dostojno viših ciljeva.
Da li će nova taktika imati uspeha? Gotovo je izvesno da neće. Zašto onda trošim dragoceno vreme čitalaca govoreći o tome? Pa zato što čak i ako ne uspe može napraviti veliku štetu. Nastavljanjem otegnute i bespredmetne rasprave o tome treba li Britanija da se vrati u EU ili ne, rasprave u kojoj niko ne drži do činjenica, dodatno se odlaže rasprava o tome šta bi trebalo preduzeti da brexit, takav kakav je, počne da radi u korist većine.
Zato moramo podrobnije ispitati projekat blaćenja i demontirati statističke neistine kojima se podupiru tvrdnje da je izlazak izazvao ogroman makroekonomski šok i osiromašio naciju. Glavni dokument ovog tabora je izveštaj pod naslovom „Ekonomske posledice brexita“ koji je objavio američki Nacionalni biro za ekonomska istraživanja, a čiji su autori britanski i evropski ekonomisti. Ključni nalaz je to da je deceniju nakon referenduma britanska ekonomija za 6% manja nego što bi bila da su glasači izabrali da ostanu u EU.
Zanimljivo je da autori uglavnom operišu hipotezama umesto stvarnim ekonometrijskim podacima. Argumentacija se pomera s najava recesije, iz starog projekta zastrašivanja (obavešten čitalac zna da se to nije dogodilo; štaviše, u periodu 2016-2025. Velika Britanija je imala brži ekonomski rast nego Francuska, Italija i Nemačka), na tvrdnju da je Britanija u poslednjih 10 godina mogla da ostvari za 6% veći rast, samo da je ostala u EU. Naravno, to je hipotetička pretpostavka koju, nažalost, nije moguće testirati jer nemamo vremeplov da se vratimo u 2016. i krenemo ispočetka bez brexita. Ali neki ekonomisti tvrde da imaju nešto što je gotovo jednako dobro kao vremeplov: to su ekonometrijski modeli kojima možemo da testiramo hipoteze.
Pošto mi je to struka, mogu reći da je jedina vajda od takvih ekonomista to što pored njih astrolozi izgledaju kao ljudi od nauke. Ali nemojte mi........