Za gotovo pet i po godina, koliko se nalazi na funkciji patrijarha srpskog, Porfirije Perić nije našao za shodno da se zvanično, u bilateralnom formatu, sastane ne samo sa pravoslavnim „prvim među jednakima“, vaseljenskim patrijarhom Vartolomejem, već ni sa jednim drugim poglavarom neke pravoslavne crkve. Sa izuzetkom dvojice, naravno, a ti izuzeci su takvi da ne samo što potvrđuju poslovično pravilo, već nam, sa visokim stepenom pouzdanosti, otkrivaju i kako to pravilo glasi.

Dakle, za one kojima uzusi i norme „crkvene diplomatije“ nisu bliski, Porfirije se nije u punom kapacitetu sastao sa poglavarima autokefalnih crkava, patrijarsima: vaseljenskim, aleksandrijskim, antiohijskim (ne računajući zajedničko učešće na jednom međureligijskom skupu u Jordanu na poziv kralja), bugarskim, rumunskim, gruzijskim, kao ni sa arhiepiskopima: kiparskim, atinskim, poljskim, albanskim, češkim i slovačkim.

Sastao se, međutim, i to dva puta, sa ruskim patrijarhom Kirilom. Njegova prošlogodišnja poseta, ona u punom formatu, ostala je upamćena po diktumu o „obojenoj revoluciji“ i demonstriranju stepena autokolonijalizma pred kremaljskim vrhovnim vođom dostojnog predstavnika kakve azijske republike u sastavu Ruske federacije. Iako je pomalo off topic, s obzirom na to da se nalazimo u danima kada obeležavamo početak ustanka protiv okupatora na čitavom jugoslovenskom prostoru, vredno je pomena i to da je čak i ovo Porfirijevo samoponižavanje nekoliko meseci kasnije prevazišao Irinej Bulović, njegov mentor i kremaljski saputnik, koji je usred Beograda, na osnivačkoj skupštini nečega što se zove Rusko istorijsko društvo, zahvaljivao za „rusko bescen-uzdarje nama, ‘jadnijem Srbljima’… [tokom] Drugog svetskog rata, na čijem završetku nam slobodu od nacističkog nemačkog okupatora donosi ogromna sovjetska armija, Tolbuhinovih trista hiljada vojnikâ, a ne neki Josip Broz, prozvan Tito, kome se ‘ne zna ni otac ni majka, a i što se znade, to je samo bajka’“.

No, vratimo se temi. Pored Kirila, Porfirije je bio još i u bilateralnoj poseti jerusalimskom patrijarhu, a s tim u vezi dovoljno je da znamo samo to da je reč o jedinom patrijarhu i poglavaru za koga se može reći da je (pored Porfirija) sasvim na liniji Kremlja.

Inače, bilateralne, takozvane „mirne posete“, po pravilu višednevne, za svoju osnovnu funkciju imaju to da se demonstrira jedinstvo crkava........

© Peščanik