O demokratskoj izdaji |
Unutar mnoštva sukoba u današnjoj Srbiji aktivan je i građanski rat moralizama. Treba razjasniti neke noseće pojmove iz rečnika režimskog moralizma. Ovoga puta nešto o izdaji. Od kada je politike, izdaja je intrinzično moralistički pojam, funkcionalna rastegljiva emotivna stigma koja žigoše političku sumnju kao nemoralnu. Najjeftinija je politička reč jer markira poremećeno jedinstvo. Osuđujući protest, srpski režim ponavlja da državu izdaju strani plaćenici. Zvuči poznato i izaziva spontani bes javnosti jer tamo gde je nacionalni interes krovni orijentir samoviđenja, podrivanje nacionalne države jeste veleizdaja. U oštrijoj retorici izdajnik se dehumanizuje i patologizuje kao moralni bolesnik, u blažoj u pratnji izdaje koračaju podsmeh, ironija, cinizam ili prezir.
Svuda je u pozadini napetost između poverenja i izdaje. Koliko je ova antiteza uprošćena? Nije tamo gde se amoraliziraju nacionalni izdajnici i gde se sve deli na poštene patriote i plaćenike. Međutim, razložniji se pitaju nije li zapravo nacionalizam izdaja patriotizma. Već time odnos poverenja i izdaje postaje složeniji. U Srbiji, pak, samo pominjanje izdaje budi pažnju javnosti. Antiizdajničke emocije dižu tiraž, mediji izdajom zabavljaju publiku, a tabloidna hibridna moralizacija kanališe mržnju. Izdaja je tiražni moralni skandal koji uspešno razjaruje javnost. Otuda visoka doza moralizma u javnim diskusijama. Izdaja je hipermoralizovana osovina rečnika desnice, ono što je kod crkve greh. Istorijski simboli sloma poverenja (izdaje) su Brut, Juda, Vuk Branković. Dijalektički gledano nema poverenja bez mogućnosti razočarenja. Komunisti su upirali prstom na klasne izdajnike, a danas su komunisti sinonim nacionalne izdaje. Izdaja opstaje, samo joj se sadržaj menja. Danas je osuda izdaje kategorički imperativ etnomoralizma. Desničari napadaju predsednika Srbije kao nacionalnog izdajnika. Ovaj izdajom udara po protestu.
Ne ostaje se na tome nego se i razna nepristajanja olako osuđuju kao izdaja. Politički hipermoralizam je deo binarnog podvajanja dobra i zla sa visokim manipulativnim potencijalom. Umanjivanje stradanja nacije osuđuje se kao izdaja. Izdaja je rušenje nenatkriljive nacionalne žrtve. To čine plaćeni........