U Nemce ’45.
U svoju odbranu mogu da kažem samo toliko da sam bila jedina devojčica u kraju pa su mi kao takvoj u ratnim igrama uvek dodeljivali ulogu Nemca ili Indijanca. Meni i Lazi koji, iako dečak, nije imao pravo glasa jer je bio najmlađi. To da smo po definiciji negativci (tada još nismo znali da su zapravo kauboji bili okupatori, baš kao i Nemci) jeste delovalo demotivišuće ali smo se svejedno borili sve dok nas mrak ne bi uterao u kuće.
Tim pre ne razumem ovaj dobrovoljni prelazak u četnike ’45. godine. Čak ne ni u četnike nego u Nemce, jer četnici su ipak imali neku podršku u domaćem stanovništvu, ovaj okupatorski režim skoro da je nema. Osim što je nečasno, prilično je i neracionalno sada stupati u njegove redove.
Još i razumem one koji ne mogu da budu ništa drugo do podržavaoci vlasti. (Šta........
