Olakšavajuće okolnosti |
Kad čujem da je Bojana vetirana, ili da nije vetirana (što mi je naravno svejedno, trebalo bi svima da bude svejedno, osim možda samoj profesorki) – tri dana sreće nemam; nedavno sam se samoproglasio ocem srpske semiologije i morao bih novu reč da primim ako ne baš raširenih ruku, a ono sa ravnodušnošću nekoga ko zna da štete od karasklepotine nikakove ne može biti (jeziku se ne može nauditi); dalje, ako sam naučno ustanovio da se jeziku ne može ni pomoći, ne treba ni ja da vetiram glagol koji mi ko zna zašto nije po volji.
Ako Matica naša (koja će, pet minuta pošto je otpevana šaljiva pesmica o Vođi, otkazati zakazani koncert slavnoj solistkinji) izda novi rečnik, ja ga iz revolta, siromaštva i novoškrtosti neću kupiti (dva prethodna kompleta, braon i crveni, sam bio kupio), ali držim (priznajem) da bi se u njemu morale obresti reči koje su same, svojom učestalošću i samorazumljivošću, izborile ulazak u trajni opticaj, pa će pored imenice „veto“, koja verujem tamo odvajkada stoji, biti i glagol „vetirati“, i biće trpni glag. pridev: vetiran, vetirana, vetirano; mn. vetirani, vetirane, vetirana, a u zagradi biće: „Bojani Maljević pretila je opasnost da bude vetirana na Studenskoj listi, što je predupredila Pismom o samopovlačenju“; umesto efemernog izleta u Skupštinu Bojani se smeši večnost u Rečniku Matere Serbske.
Kad se budu potrošili svi moji dani, oličeni u datumima i razasuti po milionima kalendara, obesiću naravno nos i biću pokunjen u prvih nekoliko stoleća, ali se nadam i nekoj milosti: neću više menjati kanale na televizoru, neću se pitati iz kojih sve delova grada u rano jutro ka studijima televizija sklonih režimu (blago rečeno) hrle pametnjakovići, radi da svoju dosad nedovoljno primećenu i nedovoljno cenjenu natprirodnu inteligenciju predstave pučini koja, sirota, ne zna........