Usta puna ilovače |
Nešto je opustošilo Darka Glišića i dovelo ga do statusa ljudske ruševine. Takav proces zloćudne preobrazbe on nije mogao da uoči a bilo bi svejedno i da jeste. To što je postao oduvek je bio, pa je njegova evolucija sačinjena od niza etapa koje samo ukazuju na obrise suštine. A nje nema, jer da je ima to ne bi bio on. U toj ljušturi nema ničega.
Bilo bi preterano optužiti bolest za njegovo stanje, jer se posle oporavka Glišić osokolio i pokazao novi polet u otporu svakoj misaonoj logici. Uz žustru negaciju načelno neoborivih etičkih mera. Povezanost tog čudaka sa bilo kojom idejom o uzornosti i časti nije moguća.
Moguće je da se samo na taj način Glišić Darko iz svoje beznačajnosti uspeo do teme dana, tragajući prethodno za istupom koji bi po svojoj tupoj bizarnosti, ali i razornosti, nadmašio sve........