Bazen spoticanja

Na kraju se utakmica vaterpolskog Eurokupa, između kotorskog Primorca i dubrovačkog Juga, odigrala u Podgorici, na opće nezadovoljstvo Kotorana koje je ipak preraslo u zadovoljstvo zbog preokreta i pobjede u prvom dvoboju.

Nije se ovaj sukob oko mjesta odigravanja vaterpolske utakmice pretvorio u rat, poput onog nogometnog između Salvadora i Hondurasa, uzrokovanog nogometnom utakmicom. Ali sukob jeste posljedica rata, odnosno brutalne agresije na Dubrovnik.

E sad, stvari koje su se u prošlosti odvile, bilo dobre ili loše, ne mogu se naknadno ni poništiti, ni promijeniti. Ali se traume i metaforička zla krv mogu sanirati, za što je osnovni preduvjet volja da se to dogodi. Opsada i razaranje Dubrovnika, uz popratnu pljačku Konavala, spadaju u sramotnije epizode rata, i to na svaki način. Tim prije što su Dubrovnik i Crna Gora, odakle je taj napad stigao, geografski, životno pa i sudbinski vezani jedno uz drugo. To posebno vrijedi za odnose između Kotora i Dubrovnika, tim intenzivnije imajući u vidu blizinu ta dva grada, ali i snažnu hrvatsku i katoličku tradiciju Boke, kao i slavljenje svetaca zaštitnika, Vlaha i Tripuna, istog trećeg februara. Jedna od gorih posljedica agresije na Dubrovnik, pored svih poginulih, od Milana Milišića na dalje, kao i pored razaranja jednog arhitektonskog i povijesnog bisera, ali i zajedničkog življenja u kompleksnoj i miješanoj sredini, koje je nakon svega tek rudimentarno preživjelo, jeste i logor mučilište u Morinju.

Što nas dovodi do bazena spoticanja. Naime, ideja da Kotorani 2021. godine preimenuju gradski bazen, do tada nazvan po partizanu i komunistu, također Kotoraninu, Nikši Bućinu i daju mu ime Zorana Gopčevića, rano preminulog nekadašnjeg sjajnog vaterpolista, ali i čovjeka koji je bio zapovjednik straže u spomenutom logoru Morinj, bila je na svaki način naopaka i bila je zapravo poruka podrške onome što je nad Dubrovnikom napravljeno. Nemoguće je da ljudi koji su o tome odlučivali nisu bili svjesni toga, uostalom, veze između Dubrovnika i Kotora, ali i sjećanje na taj period i događaje iz njega ne mogu tek tako nestati. Ako pak slučajno, što je praktično nemoguće, i nisu bili svjesni toga, moralo im je biti jasno kad su se i Hrvatski vaterpolski savez i Republika Hrvatska pobunili protiv toga.

Iz činjenice da, unatoč svemu, Kotorani nisu željeli promijeniti ime bazenu, što je bio i dodatni razlog za gašenje zajedničke jadranske vaterpolske lige, opet se da iščitati jasan stav negiranja pa i odobravanja agresije na Dubrovnik.

To, naravno, ne mijenja činjenicu da su hadezeovske vlasti u Hrvatskoj i u samom Dubrovniku izrazito nacionalističke, to također ne mijenja činjenicu da Republika Hrvatska koristi svoju vanjskopolitičku moć i članstvo u Europskoj uniji da bi praktično ucijenila Crnu Goru oko rješavanja svih spornih pitanja u korist Hrvatske, jednako kao što je to njoj činila Slovenija, a pored toga ne mijenja ni sramotno odbijanje Hrvatske da ispuni logičan zahtjev Crne Gore i otvori proces zbog mučenja zarobljenih Crnogoraca u splitskoj Lori.

No, sve navedeno ne opravdava i ne objašnjava zbog čega se u Kotoru inzistira na nečemu što jednostavno nije ni ljudski, ni fer, ni dobrosusjedski. Manje-više to što uzrokuje probleme koje sad moraju rješavanju europska vaterpolska organizacija, ionako konfuzna sama po sebi, te razni sportski sudovi. Utakmica se svakako ove srijede odigrala u Podgorici, umjesto u Kotoru.

Ali sve to skupa ne treba biti tako, a najbolji dokaz da može drugačije, i to baš iz Kotora, jeste i predstava „Smrt u Dubrovniku“, Dramskog studija Prazni prostor i redatelja Petra Pejakovića, koja upravo po stvarnim svjedočanstvima ljudi i aktera opsade ima svoju malu turneju po Hrvatskoj, s Dubrovnikom kao posljednjim mjestom izvedbe.

Objašnjavati na koncu nešto naopako inatom i ponosom i praviti se da se stvari nisu odvile onako kako su se odvile, totalno je besmisleno i ne vodi ničemu.

Peščanik.net, 05.03.2026.

Latest posts by Dragan Markovina (see all)

Bazen spoticanja - 05/03/2026

Izlazak iz prošlosti - 05/03/2026

Zastava SFRJ na Olimpijadi - 10/02/2026


© Peščanik