Od izvora uvek jedan, kosovski put

Eh, kako bi bilo dobro da je neko podmetnuo Memorandum o Kosovu i Metohiji studentima. Ili da se sad jave studenti ponaosob sa ponekih fakulteta i kažu da oni s tim memorandumom nemaju ništa, kao onomad kad su neki studenti čestitali nešto jednom od dva entiteta u Bosni i Hercegovini. Sva je prilika, neće se desiti.

U tih par desetina rečenica i nešto više redova stala je sva glupost, kolektivna, o Kosovu. I ne samo o Kosovu nego i o identitetu. Ne treba se ljutiti na studente, oni su išli u te škole u koje su išli. I bili okruženi medijima i kulturom čiji je jedan od glavnih ciljeva bio da u nedogled izgovaraju i ponavljaju slične besmislice. (Uključujući tu i retoriku krvi i tla.)

Hoću da kažem, u Srbiji se nacionalizam i budalaštine o Kosovu dišu kao vazduh. Ne vidiš ga, ne obraćaš pažnju, da dišeš moraš… i tako to ide. A kao i vazduh, ta domaća priča o Kosovu je zagađena preko svake mere. Pričati o Kosovu kao izvoru identiteta i njegovom značaju za svakog žitelja Srbije ponaosob, jer svaki taj žitelj živi i umire za srpsku kulturu i istoriju – čista je glupost.

Nažalost, rečita glupost. Znaju studenti, ne samo što u Srbiji nisu svi žitelji isključivo Srbi, nego ima u Srbiji i Albanaca i njima je Kosovo sve isto što i nama. Mi i Albanci, kada je o Kosovu reč, samo smo slika jednih drugih u ogledalu. Ili, da to uvijemo u studentima možda blisku retoriku: svaki Srbin što se osovio na srpskom stanovištu samo treba da zamisli/vidi istog takvog Albanca na albanskom........

© Peščanik